Što čitati? - "Rimske priče" ili "Sveto pismo"

U ovotjednoj preporuci književna kritičarka Jagna Pogačnik izdvojila je zbirku "Rimske priče" Pulitzerovom nagradom ovjenčane autorice Jhumpae Lahiri i roman filmskog i književnog kritičara Dragana Juraka "Sveto pismo".

Jhumpa Lahiri: "Rimske priče", Profil, prijevod: Ana Badurina

Jhumpa Lahiri je spisateljica, prevoditeljica i profesorica na Sveučilištu Columbia, živi u Italiji i piše na talijanskom od 2015. godine.

Dobitnica je Pulitzerove nagrade za zbirku priča "Tumač bolesti", bila je i finalistica nagrade Booker, a primila je i brojne druge nagrade i priznanja.

Zbirka donosi devet priča - pripovjedači žive ili borave u Rimu i traže kulturnu, emocionalnu pripadnost. Priče oslikavaju iskustva stranaca u Rimu; česta je tema kulturne isključenosti.

U pričama autorica prati ljudske slabosti i život ljudi na marginama svih vrsta, a daje i prikaz Rima kao grada zarobljenog između prošlosti i budućnosti.

Stvara empatiju prema svima koji se osjećaju strancima u svome životu.

Središnja priča "Stube" ima sedam različitih perspektiva ljudi koji žive na istom stubištu.

Kritičari spominju kako ove priče podsjećaju na djela Elene Ferrante.

Dragan Jurak: "Sveto pismo", V.B.Z.

Dragan Jurak je filmski i književni kritičar, a za roman "Peleov priručnik" dobio nagradu V.B.Z.-a.

Autor je koji u svojim knjigama širi žanrove. Ovaj put napisao je roman esej.

Arheolog, Profesorica i Navigator likovi su nastali prema stvarnim osobama koje su se bavile istraživanjem i dešifriranjem glinenih pločica i kretskog pisma. Oni život posvećuju dešifriranju pisma kao opsesiji.

Priča spaja više vremena i lokacija, uz mnoštvo književnih, filmskih i glazbenih referenci.

Pripovjedač progovara iz sadašnjosti - autofikcijski je lik koji ima i svoj "običan" život.

To je roman koji nastaje iz iskustva čitanja, gledanja i slušanja...