U ovotjednoj preporuci književna kritičarka Jagna Pogačnik izdvojila je roman nobelovke Olge Tokarczuk "Empuzij" te djelo domaćeg pisca Marka Gregura "Ekspozicija tame".
Što čitati? - nobelovku Tokarczuk ili domaćeg Gregura
20.11.2024.
07:00
Autor: Jagna Pogačnik/V.M./Dobro jutro, Hrvatska/HRT
Olga Tokarczuk: "Empuzij", Fraktura, preveo Mladen Martić
Prvi je to roman koji je Olga Tokarczuk objavila nakon što je dobila Nobelovu nagradu 2019. godine.
Djelo se oslanja, odnosno parodira "Čarobnu goru" Thomasa Manna - poklapaju se vrijeme, lječilište, razgovoria...
Priča govori o studentu koji dolazi u selo Görbersdorf u Donjoj Šleziji, glasovito lječilište tuberkuloze, kamo ga je poslao otac.
Događa se 1913. godine, u vrijeme tik prije početka Prvog svjetskog rata.
U pansionu za gospodu upoznaje niz likova, počinju rasprave i razgovore u kojima se očituje mizoginija. Roman je to o povijesti mizoginije sa suvremenim konotacijama.
Ima i elemente horora, krimića i psihološkog trilera kroz priče o tajanstvenim ubojstvima koja se događaju u jesen, povezanim uz davnu legendu i samoubojstvo ili ubojstvo žene vlasnika pansiona.
Završni prizori su poput sna kroz tajne šume u koje su utkane legende.
“Stoljeće nakon objavljivanja Čarobne gore, Olga Tokarczuk ponovno posjećuje književni teritorij Thomasa Manna te s prepoznatljivom smjelošću, inventivnošću i humorom pripovijeda o simpoziju mizoginije nad kojim se uzdiže iskonski, zborni glas čudovišnih žena, empuza. Roman Empuzij kritika je šovinizma, stigmatizacije ljudi na osnovi rodnih uloga nametnutih u modernim društvima, ali i poziv u svijet mašte koji nadilazi prostore u kojima smo se navikli osjećati sigurno...”
iz bilješke izdavača
Što Čitati?
Foto: Dobro jutro, Hrvatska / HRT
Marko Gregur: "Ekspozicija tame", Hena com
Novi roman Marka Gregura ima poveznicu s njegovim nagrađivanim romanom "Vošicki". Smješten je u imaginarno podravsko selo Viro, na početku 20. stoljeća, u vrijeme raspada Austro-Ugarske i Prvog svjetskog rata.
Pripovjedač je neimenovan, govori o odrastanju slijepog dječaka kojeg su suseljani prozvali Mračnjak, a pripovijedanje je smireno i polagano.
Kroz sudbinu cincarske obitelji Aviro prikazana je panorama jednog vremena i prostora.
Roman počinje i završava motivom klavira, i otkriva vještinua pripovijedanja iz vizure nekoga tko ne vidi - metaforika mraka i tame koja vlada ljudima, prostorom i vremenom...
“Njihova je kuća središte intelektualnog života, otmjenija i građanskija od drugih, dah Beča, pa nije čudno što jedan slijepi dječak iz siromašne, nepismene i Velikim ratom prorijeđene i oštećene obitelji cijeli život želi i žudi biti kao oni, jedan od njih. Protutnjat će kroz selo dva svjetska rata sa strašnim i dugoročnim posljedicama, carstva će postajati kraljevine i republike, u onom drugom ratu vojske će se smjenjivati na vlasti i u teroru, mnogi će prodati obraz da bi se glava sačuvala, ljudi će u pravilu podemoniti i nacionalno se homogenizirati. Treba imati na umu: iz tame se dobro vidi, a tamo, u tamu, ne vidi nitko.”
Kruno Lokotar, Hena com
Što čitati?
Foto: Dobro jutro, Hrvatska / HRT
Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!
Od istog autora
Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora