Što čitati? - o vidljivosti žena ili poeziju koja priča priče

U ovotjednoj preporuci književna kritičarka Jagna Pogačnik izdvojila je zbirku priča Ivane Bodrožić "Fikcija" te izdanje "Pjevači priča - izbor iz suvremenog narativnog pjesništva (1994. - 2024.)" Slavena Jurića.

Ivana Bodrožić: "Fikcija", Fraktura

Nova je to zbirka priča autorice "Hotela Zagorje", te romana "Sinovi i kćeri" koji je bio u konkurenciji za nagradu Dublin Literary Award i trenutno je na listi za Nagradu europske banke za obnovu i razvoj.

Naslovom i uvodnom istoimenom pričom propituje predrasude odnosa stvarnosti i fikcije. Fikcionalizira detalje iz vlastita života.

Zbirka donosi 16 priča u kojima se literarnim sredstvima bori za vidljivost žena u privatnom i profesionalnom životu. Vrlo originalno piše o mehanizmima neravnopravnosti i svakodnevnom seksizmu.

Tematizira suvremeno majčinstvo između nježnosti, strahova i osjećaja krivnje, bavi se i ekološkim temama (gomilanje plastike, globalno zatopljenje...) te strahom od budućnosti koju ostavljamo novim generacijama.

Ističe toksičnost virtualnog prostora, odnos prema spisateljicama u prošlosti i danas, predrasude koje obilježavaju društvo.

Iskustvo je provučeno kroz humor, ironiju i autoironiju uz ton pripovijedanja i različite glasove.

Slaven Jurić: "Pjevači priča - izbor iz suvremenog narativnog pjesništva (1994. -2024.)", V.B.Z.

Izdanje donosi pregled važne dionice domaćeg pjesništva, nazivane stvarnosnom poezijom koja svoj uspon ima od druge polovice 1990-ih, iako se oslanja i na prethodnike.

Termin narativna poezija označava poeziju koja priča priče.

U izboru su zastupljeni 21 pjesnikinja i pjesnik čije radove obilježava pripovijedanja u stihu o svakodnevnim prostorima i situacijama.

Začetnica stvarnosne poezije je bila Tatjana Gromača zbirkom "Nešto nije u redu?".

U pjesmama se često nalaze prozne rečenice, a taj stil pisanja kojem je svojstven i kolokvijalni jezik, donio je popularizaciju poezije.