Što čitati? - obiteljsku kroniku ili novog Ferića

Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj tjedan preporučuje dva nova naslova: "Botaniku ludila" Leona Englera i "Balada o sretnoj osobi" Zorana Ferića.

Leon Engler: "Botanika ludila", OceanMore, prevela Katja Grcić

"Botanika ludila" je fragmentaran roman koji ujedinjuje obiteljsku kroniku, esej i autofikciju.

Pripovjedač Leon obraća nam se u 1. licu. Leonu ostaju samo materijalni ostaci obiteljske prošlosti iz kojih pokušava rekonstruirati vlastitu obitelj; otkriva da je njegova obitelj u više generacija obilježena psihičkim problemima - baka, djed, majka i otac...

Pitanje koje želi istražiti je je li predodređen svojom obitelji? Leon je samosvjestan, analitičan i sklon promatranju svog ponašanja; zbog obiteljskog nasljeđa počinje se baviti psihologijom koja postaje njegova profesija. Postaje psiholog i radi s pacijentima u psihijatrijskoj ustanovi.

Pita se, a i čitav se roman vrti oko tog pitanja, gdje završava genetika, a počinje utjecaj odgoja, obiteljskog okruženja. U povijesti psihijatrije postojala je ideja da se psihički poremećaji mogu klasificirati slično kao biljke, odatle dolazi naslov.

Sedišnja kritika romana je pitanje može li se čovjeka svesti na njegovu vrstu, odnosno koliko je svaki čovjek složeniji od kategorije u koju ga se nastoji svrstati. Čovjek kao biće koje nije do kraja objašnjivo, ali također čovjek nije svoja dijagnoza.

Leon pokušava matematički izračunati vlastiti rizik, pita se o vjerojatnosti. Odlazi iz Münchena u New York, Pariz i Beč, udaljava se od obitelji i pokušava postati netko drugi. Putovanje je bijeg i potraga. Beč je povezan s Freudom i poviješću psihoanalize, pa se Leonova osobna potraga spaja s poviješću psihologije i psihijatrije.

Svi likovi prikazani su višedimenzionalno, a Leon govori ono što je bilo prešućeno. Odvija se nelinearno; pisano je kao sjećanje, retrospekcija, svakodnevica, esejistička promišljanja...

Leon na početku želi pobjeći od svoje obitelji, zatim je razumjeti i objasniti, prihvatiti... Obitelj počinje gledati kao zajednicu stvarnih ljudi koji su pokušali živjeti sa svojim ograničenjima.

Zoran Ferić: "Balada o sretnoj osobi", V.B.Z.

Uoči današnje promocije knjige, u zagrebačkoj Tvornici kulture u 20 sati, predstavljamo roman koji poentira 30-godišnji opus autora, ali se i od njega razlikuje.

Ferić piše o dobroti i požrtvovnosti koja postaje problem u zajednici koja svako odstupanje od prosjeka vidi kao prijetnju. 

Nataša, defektologinja, spletom okolnosti postaje skrbnica djevojke Zuzi s Down sindromom. Nataša je žena koja u potpunosti spaja svoj život i profesiju. Ona je žena u pedesetima, a istovremeno ima i vrlo ambivalentan odnos sa sinom Vedranom.

Iskustvo rada s osobama s Down sindromom čini je kompetentnom, ali i iznimno hrabrom da se unatoč predrasudama bori sa primitivizmom i sebičnošću rapske, otočke mikrozajednice koja prema njenom postupku izražava sumnju i pokazuje represiju.

Roman propituje empatiju, altruizam i inkluziju i licemjerje koja se oko njih prepleće .

Pisanju je prethodilo istraživanje: autorova sestrična se, naime, bavi tim poslom.

Zuzi piše pjesme, Nataša omogućuje da objavi zbirku, a te su pjesme njezin autentičan glas, nakon dugo godina koje je provela u izolaciji.

Kroz roman je prepletena čitava Zuzina zbirka pjesama.