Što čitati? - o želji za djetetom ili o patrijarhalnoj sredini

23.09.2026.

07:01

Autor: Jagna Pogačnik/V.M./Dobro jutro, Hrvatska/HRT

Što čitati? - o želji za djetetom ili o patrijarhalnoj sredini

Književna kritičarka Jagna Pogačnik ovaj tjedan preporučuje dva nova naslova: "Očekivanja" Anje Mugerli i "Ovdje počinje šuma" Monike Herceg.

Jagna Pogačnik

Jagna Pogačnik

Foto: Dobro jutro, Hrvatska / HRT

Anja Mugerli: "Očekivanja", Naklada Ljevak, prevela Anita Peti - Stanić


Roman slovenske spisateljice Anje Mugerli druga je njezina prevedena knjiga nakon zbirke priča "Pčelinja obitelj". Dobitnica je knjižene nagrade EU-a te najvažnije slovenske književne nagrade "Kresnik".

"Očekivanja" je intiman i društveni roman o želji za djetetom i medicinski potpomognutoj oplodnji. Glavna junakinja je Jana, žena je u tridesetim godinama, koja živi s partnerom Primožem. Radi kao novinarka, ima stabilan posao i vezu i sljedeći korak vidi u rođenju djeteta.

Nakon neuspješnih pokušaja da postanu roditelji, odlučuju se za postupak medicinski potpomognute oplodnje. Jana prolazi brojne preglede, terapije i medicinske postupke. Svaki novi pokušaj donosi nadu i izaziva strah od razočarenja. Jana počinje sumnjati u sebe, u svoje tijelo, u odnos s Primožem i vlastiti identitet...

Sadašnjost se u romanu prepliće sa sjećanjima iz djetinjstva i odnosom prema baki. Prisutan je i odnos s dvije prijateljice: Tinom koja je majka i Katjom koja ne želi djecu.

Janina borba da postane majka je u središtu romana, ali je prikazana kao psihološko, emocionalno, partnersko i društveno iskustvo.

Naslov "Očekivanja" je višeznačan: Jana i Primož očekuju dijete, njihove obitelji očekuju da će imati dijete, očekuje se uspjeh liječenja i očekuje se red u životu.

Ti su očekivanja društva: je li majčinstvo dio ženskog identiteta i što kad se to ne može ostvariti?

Važan je motiv tijela koje postaje medicinski objekt; tijelo Jana osjeća kroz bol, strah, nadu, sram i osjećaj gubitka kontrole.

Paralelno pratimo odnos Jane i Primoža - od početne povezanosti, do sve više sumnji i razočarenja - jer posljedice osjećaju oba partnera.

Autorica pripovijeda iz Janine perspektive, i to je vrlo realističan prikaz, no i vrlo intiman, baziran na sjećanjima, osjećajima, razmišljanjima, frustracijama, unutarnjim dvojbama... Osjeća se kontrast hladnog i objektivnog medicinskog i osobnog Janinog doživljaja.

Pojavljuje se i motiv umjetnosti kao mogućnosti da Jana doživi sebe kao osobu i motiv prirode kao mjesta odmaka.

Šire gledano, to je roman o ulozi žene u 21. stoljeću - precizan psihološki prikaz osobe koja prolazi taj proces i osjećaje krivnje...

Anja Mugerli širi diskurs o neplodnosti i uz Janinu pripovijest u prvom licu crno na bijelom bilježi kroz kakva emocionalna, fizička i psihička stanja prolazi žena u procesu oplodnje uz biomedicinsku pomoć. Druga je važna perspektiva romana pak prikaz društvenih očekivanja, kako se duboko mogu ukorijeniti u pojedincu te, prije svega, kako snažno mogu povrijediti. Radi se o romanu s uvijek aktualnom i važnom tematikom o kojoj je nužno govoriti.

Tinkara Uršič Fratina, e-portal Koridor – raskrižja umjetnosti

Što čitati?

Što čitati?

Foto: Dobro jutro, Hrvatska / HRT

Monika Herceg: "Ovdje počinje šuma", Fraktura


"Ovdje počinje šuma" prvi je roman nagrađivane pjesnikinje Monike herceg, autorice "Početnih koordinata", "Lovostaja"...

Poetski je to roman čiji je jezik blizak poeziji, pun metaforičnosti. Fragmenti o obitelji u ruralnoj sredini uobličavaju se u priču o djetinjstvu obilježenom siromaštvom i patrijarhatom.

Likovi su imenovani ulogama:  dijete, majka, otac, brat, baba, đed...

Izmjenjuje se pripovijedanje u 3. licu i 1. licu, iz perspektive djevojčice koja povremeno dobiva pravo na svoj glas. Ona odrasta uz oca i djeda alkoholičare, siromaštvo i obiteljsko nasilje. Majka je ona koja trpi, a baba je na granici nadrealnog.

Radnja se zbiva prije, za vrijeme i nakon Domovinskog rata, uz snažan utjecaj očevog PTSP-a.

Obitelj živi na rubu egzistencije, u istoj prostoriji kao životinje, na rubu gladi...

Rečenice su kratke i jednostavne, a baba podučava mudrostima i pretvara ih u priču.

Naglasak romana je na atmosferi, uz prisutnost motiva traume rata i transgeneracijske traume.

Dominira ruralni patrijarhat: baba kao simbol ženskog postojanja u takvom društvu, muškarci destruktivni, skloni alkoholu i agresiji.

Dijete zato bježi u svoj unutarnji svijet, a svi su žrtve klasne pozicije. Strah je metoda odgoja i nema prostora za druge emocije u grubosti siromaštva i obiteljskih odnosa.

Središnja tema romana Monike Herceg jest siromaštvo, točnije, specifičan poetski jezik oskudice i bijede. Ovaj roman oblikuje gotovo prajezik siromaštva: minimalistički precizan i potresan. Nizom začudnih i pomno razrađenih detalja koji zadiru u samu srž neimaštine tekst ispisuje nove i originalne stranice ove uvijek aktualne ekonomske teme bogate književne tradicije, koja je u hrvatskoj književnosti iznjedrila klasike poput Šenoina Prosjaka Luke i Kolarove Breze. Siromaštvo je ovdje centrifuga koja zlokobno uvlači likove u lanac egzistencijalnih poraza, iz kojih se ne nazire mogućnost pravednijeg ili boljeg svijeta. Kada se tome pridruži rat kao pozadinska, gotovo ‘radioaktivna’ sila koja razara živote tiše i podmuklije od eksplozije, nastaje snažan i uznemirujući tekst koji čitatelju ne nudi ništa nalik na katarzu. Ipak, upravo poetska vještina u oblikovanju slika arhetipskog nasilja postaje način njihova nadilaženja: jezik koji ne samo da svjedoči nego i pruža mogućnost otpora, pretvarajući iskustvo bijede i boli u prostor razumijevanja, nudeći tako i moguću perspektivu za izdržljivost.

Maša Kolanović.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!