U Knjižnici za slijepe priče se mogu dodirnuti

Hrvatska knjižnica za slijepe je javna ustanova u kulturi koja već gotovo 60 godina proizvodi naslove u pristupačnim formatima i pruža usluge osobama s teškoćama pri čitanju standardnog tiska. 

Zadaća knjižnice je na nacionalnom nivou djelovati na izjednačavanju pristupa pisanoj riječi, znanju i informacijama.

- Knjižnica je nekada djelovala u sklopu Saveza, a već 25 godina radi kao samostalna ustanova u kulturi koja zadovoljava potrebe slijepih i slabovidnih osoba, ali i svih onih koji iz bilo kojeg razloga ne mogu čitati standardni tisak. To su prvenstveno djeca s disleksijom, korisnici u oporavku od nekih drugih bolesti poput moždanog udara, ili ako imaju neku motoričku poteškoću i ne mogu čitati vlastitim rukama, ističe ravnateljica knjižnice Karolina Zlatar Radigović.

Ivan Čorak po struci je profesor hrvatskog jezika i književnosti i kao snimatelj zvučnih izdanja u knjižnici radi već 18 godina:

- Mi obično radimo u duetu - onaj koji čita i ja koji snimam i u hodu korigiram ono što je pročitano i izgovoreno. Oni koji čitaju su obično ili glumci ili profesori hrvatskog jezika ili spikeri s Hrvatskoga radija, a bilo ih je i s televizije.  To je baš udruženi rad, kaže Ivan.

Studentica Kristina Krsnik dugogodišnja je članica Hrvatske knjižnice za slijepe osobe:

- Kao kad ljudi koji vide čitaju očima, ja čitam na Brailleovom pismu. Mislim da se tu aktiviraju neke druge mentalne funkcije. Kad slušate zvučnu knjigu, vi slušate i mozak to percipira, a kad čitate - vi čitate očima, ja čitam prstima - i za mene je to jedan sporiji proces, ali i jedno i drugo ima svojih prednosti. Recimo, kad mi trebaju neke važne informacije, puno ih bolje pamtim kad čitam, napominje Kristina koja čita doista puno, kaže da je ušla u četveroznamenkaste brojeve.

U knjižnici ima gotovo pet tisuća književnih naslova a godišnje ih se snimi oko 300.

- Ja mislim da nije bitno da samo slijepe i slabovidne osobe čitaju, bitno je da svi čitaju i da svi imaju jednaku mogućnost da čitaju. Kad nas pitaju što nas motivira u knjižnici, mi uvijek kažemo da nas motivira to što je samo deset posto sadržaja prilagođeno slijepim i slabovidnim osobama. Kad znate taj podatak, svaki dan gledate da čim više sadržaja prilagodite korisnicima, kaže Karolina Zlatar Radigović.

Uz književna izdanja Hrvatska knjižnica za slijepe osobe izdaje i nekoliko časopisa - Izbor, Žena, Mladost, Šah i Sveta Lucija. 

- Mi smo centralna knjižnica za zvučna i slična izdanja. Postoji i Udruga Čujem, vjerujem, vidim koja također proizvodi zvučne knjige pa njihovi proizvodi dođu i kod nas i ovdje su dostupni našim korisnicima. Možda bi trebalo poraditi na tomu da proizvodnja bude veća, da obuhvatimo veću količinu knjiga - i kvalitetnijih izdanja i onih za široke narodne mase, smatra Ivan.

Kristina Krsnik, pak, za kraj poručuje da knjige čitamo što je više moguće:

- Zvuči kao klišej, ali knjige su doista prozor u svijet. Pomoću knjiga se može sve - otputovati u neke druge svjetove, vremena. Mislim da svaki čovjek može pronaći neku knjigu za sebe. Čitajte, čitajte, čitajte, zaključila je Kristina.