Paradoks kod današnje djece - u razvoju sve lošiji, a ocjene sve bolje!

Pažnja - slabija, koncentracija - lošija, rječnik - siromašniji , opće znanje - manje, kontrola emocija - nikakva. Tako današnje učenike opisuje dr. Ranko Rajović, jedan od autoriteta za odgoj i obrazovanje djece na ovim prostorima. 

Djeca su iz generacije u generaciju motorički sve slabija, nespretnija, upozorava dr. Ranko Rajović, specijalist interne medicine, magistar neurofiziologije, autor NTC sustava učenja.

- Državni vrtić. Šezdeset posto djece od 4 godine nema skok natrag. Oni se namjeste i gledaju nas, mi pokažemo… Nemaju skok natrag! Neki čak i padnu, kaže dr. Rajović.

Djeca se danas jednostavno ne kreću. Nekada su prelazila i po 20 km na dan, a danas prijeđu jedva pet. Zbog nekretanja ne može se razviti duboka regija mozga, a prvi znak da vam se dijete ne kreće dovoljno lako je prepoznati.

- Tko je vas uspavljivao kada ste bili mali? Znači mi legnemo i zaspemo. Je li tako bilo? A naše dijete uspavljuju roditelji do 22 sata! Roditelji zaspe, a dijete budno! Kako će to dijete spavati kad ima golemu energiju koju nije potrošilo? Nikako!

Rajović upozorava na podatak da u Hrvatskoj više od 50% djece ima spuštena stopala, što je još jedan znak nedovoljnog kretanja. Zalaže se da se vrtići ponašaju kao sportske institucije, a s njim se slaže i Đina Brlečić, učiteljica tjelesne kulture u Osnovnoj školi "Luka".

- Moram priznati da je nekako strašna stvar uopće reći da nešto uopće ne valja, ne smije se spomenuti riječ pretilost i slično. Ali mislim da trebamo biti jasni u tome da uistinu jesu motorički manje sposobni, poručuje.

Rajović upozorava i na paradoks kod današnje djece - u razvoju sve lošiji, a ocjene sve bolje!

- Prošle godine, ne znam kako se žena zove, iz Hrvatske, nastavnik biologije, svima dala je dala pet! Jeste čitali to - "Što ste im svima dali pet? Pa kad se već svima poklanjaju ocjene, da ih onda častim sve!”. Pa ne, nego da pokaže da nešto nije u redu! Roditelji idu u školu, svađaju se da bude pet! Zašto mora biti pet? Neće se upisati? Pa bolje da se ne upiše, smatra. 

Rajović je poznat po devizi - najvažniji posao djeteta je da se igra. Upozorava roditelje da ne pišu zadaću svojoj djeci. Ako dijete ne zna, učiteljica će to vidjeti i pomoći mu. I učenje napamet za njega je prošlost. Držalo je vodu dok je broj informacija bio ograničen.

- Od 10 najtraženijih zanimanja danas, devet nije postojalo prije 15 godina. To znači da spremamo djecu za zanimanja koja ne postoje. Funkcija škole je da ih učimo da misle ili da znaju napamet, pita se.

Koliko vremena dnevno dijete smije provesti na mobitelu?

Na pitanje koliko vremena dnevno dijete smije provesti na mobitelu, nema jednostavnog odgovora.

Za svoju djecu imao je princip - pola sata gledanja u ekran, sat vremena u park, kako bi kompenzirali to što su gledali u ekran.

Njegovo učenje slijede mnogi roditelji koji su poslušali predavanje. Poput mame Nikoline Topić koja ima jasan stav o korištenju mobitela kćeri koja je krenula u treći razred osnovne škole.

- Nema svoj mobitel, ali u principu ima pristup - može uzeti iPAD kad god želi, ali vidim da kao da nema potrebu, kao da u sebi nije to razvila.

Jesu li samo mobiteli, razni ekrani, nedostatak vremena, manjak fizičkog kretanja, prezaposlenost roditelja ili je sve to zajedno odgovorno za to gdje su nam djeca danas, nemamo jasne znanstvene pokazatelje.

- Samo nemojte da istražujemo na našoj djeci. Jer već sad imamo nenormalna kašnjenja u razvoju. Nitko ne zna zašto. Kasne u govoru, kasne u svim aspektima razvoja, nešto se dogodilo, ističe.

Što se točno dogodilo, ne znamo. No vidimo posljedice. Znanstvena istraživanja i studije mogu doći prekasno za cijele generacije djece. Možda je ipak jednostavnije uputiti se prema parku i pokušati spriječiti zabrinjavajući trend.

O utjecaju ekrana na razvoj djece i njihovo ponašanje u emisiji "Kod nas doma" razgovarali smo sa socijalnom pedagoginjom Dorom Dodig Hundrić i psihologom Borisom Jokićem.

- Sigurno da nije kriv samo ekranizam, dio toga je u odgoju, a pomalo i u obrazovnom sustavu. Svi ti elementi utječu da neke stvari poput fine motorike ili grafomotorike ili fizičke aktivnosti ne da kasne, nego su slabije razvijeni nego što su bila prije, rekao je Jokić.

Ističe kako su digitalne tehnologije dio naših života te da djecu i mlade treba poučiti kako da ih koriste na bolji način.

- Kada govorimo o aktivnostima koje mogu izazvati potencijalno štetne posljedice, to su najčešće društvene mreže i igre. Nije dobro ni isključiti tehnologiju, nego je bitno koji sadržaj konzumiramo, na koji način, koliko vremena i koja je motivacija u pozadini, poručila je Dodig Hundrić.

Cijelo gostovanje pogledajte u nastavku: