U Hrvatskom prirodoslovnom muzeju mlade podučavaju i - nasmijavaju

Otkad je u listopadu prošle godine obnovljen Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu, na listi je kulturnih institucija koje svakako treba posjetiti, a najzanimljivije je kad vas vodi muzejski vodič. 

Atrij Hrvatskog prirodoslovnog muzeja mjesto je na kojemu biolog Antonio Svorenji dočekuje posjetitelje i vodi ih na put kroz povijest zemlje i svih živih bića.

Prvo svi pogledaju prema gore i vide najveće morske životinje koje su oduvijek bile atrakcija muzeja. Prvi eksponat koji je unesen još u vrijeme obnove bio je golema stijena. Tada ju je jedino bilo moguće unijeti u podrum gdje je sada geološka zbirka. Teška više od 9 tona i stara oko 72 milijuna godina. Užitak ju je doticati i detaljno proučavati.

Omiljena prostorija je također u podrumu. Kad u njoj vidite male pretince sa svakakvim stvarčicama, ne biste pomislili da je to periodni sustav elemenata.

- Periodni sustav elemenata je jedna od većih atrakcija u našem muzeju. Djeca se upoznaju sa svim kemijskim elementima i spojevima koji postoje u prirodi. Fascinantno je i za one koji kemiju nemaju još u osnovnoj školi. Vide to kao neki misteriozan težak predmet koji će dobiti u sedmom razredu. Mi ih ovdje zagrijemo s pričom da je to jedan jako zanimljiv i lijep predmet, kaže vodič Antonio.

Posebno ističe element zlato:

- Kod njega spominjemo zašto se zlato zove Au. Djeca razmišljaju i ne znaju. Naravno, zato što kad idemo u zlatu kažemo "auuuu". U principu onda nauče i latinske nazive: aurum -  zlato, argentum - srebro, cuprum - bakar i tako dalje, kaže Antonio.

Sat i pol Antonio govori o zbirkama. Budući da je uglavnom riječ o školskoj djeci, treba ih znati zainteresirati, pa čak i nasmijati:

- Kod beskralježnjaka grupama pričam priču, možemo reći, o najvažnijem izmetu na zemlji. To je izmet plavog kita. Plavi kit je najveća životinja ikad na Zemlji, a njegov izmet je izvor željeza za morski plankton. Bili vi životinjski plankton ili alge, u moru nema željeza. Dobivate ga preko "kakice", smije se Antonio.

U jednoj od prostorija kao da je pravi akvarij oko vas, a u sljedećoj nalaze se neki eksponati koji dosad nisu bili izloženi:

- U muzeju imamo dosad nikad viđene eksponate. Jedan od njih je iščezla, sredozemna medvjedica, jedna od najugroženijih vrsta tuljana na Zemlji, a uz nju imamo i izloženu našu zbirku jaja gmazova i ptica - od najvećeg jaja na zemlji, nojevog jaja, pa do nekih od najmanjih jaja, objašnjava Antonio.

Film o životinjama kao što su slon i špiljski lav već nagovještava u kojem smo dijelu muzeja. Antonio može malo predahnuti jer, tu je glavni geolog Dražen Japundžić:

- Nalazimo se u prostoru koji bi trebao posjetitelju prikazati ambijent tog vremena. Kvartar je, znači, posljednji period u geološkoj prošlosti koji je započeo prije 2 milijuna i 580 tisuća godina i dijelimo ga na pleistocen, kolokvijalno nazvan ledeno doba, i holocen kojemu i mi pripadamo, objašnjava geolog Dražen.

Najpoznatiji eksponat u tom dijelu muzeja je Ludbreški nosorog koji je otkriven 1982. godine.

- U stalnom postavu smo postavili repliku Ludbreškog nosoroga. Odnosi se na unikatnoga nosoroga iz doba kasnog pleistocena. Starost mu je određena radiokarbon metodom na 22 tisuće godina, i značajan je za nas paleontologe jer je to jedini nalaz gdje su skeletni elementi nađeni 'in situ', odnosno artikulirani, tako da nam daje puno više podataka i o okolišu i o svemu onome što nas paleontologe zanima, zaključuje Dražen.

Sve su te životinje izumrle u ledenom dobu. Mnoge od njih bile su pravi predatori. Sviđa nam se što ih sada gledamo samo u muzeju i na ekranu.