Priča o bogatoj turskoj kulinarskoj baštini

U turskoj se kuhinji ukorijenilo mišljenje da "ako se osoba ne može pravilno hraniti, ne može pravilno ni razmišljati, ni dobro spavati, pa čak ni dovoljno voljeti." Takve i druge zanimljive podatke donosi knjiga "Turska kuhinja - recepti za sva vremena".  

Turska kuhinja već je odavna prisutna kod nas. Baklave, ćufte, ćevapi, burek i sarma - sve je poznato, ali kad ih pripremite prema receptima iz knjige "Turska kuhinja - recepti za sva vremena" dobivaju novu dimenziju jer uz jelo ide i priča o bogatoj turskoj kulinarskoj baštini.

- Osmanski dvor je ishodište istanbulske kuhinje koja se smatra jednom od najvažnijih kuhinja u Turskoj, iako naravno svaka regija nudi svoju osobitost, recimo Egejska i Crnomorska regija. Pretežito koriste ribu, u Anadoliji je bulgur, odnosno pšenica, ali istanbulska kuhinja je utemeljena na osmanskoj staroj kuhinji i zaista su prekrasni recepti, napominje urednica knjige Nermina Husković.

Eseji na početku knjige uvode nas u gastronomsku tradiciju. Tako je jedno poglavlje posvećeno nultoj stopi otpada i gladi u turskoj kuhinji:

- Pa upravo bih rekla da su žene te koje su nositeljice turske kuhinje od pradavnih vremena, iz juručkog doba kad su žene juručkih nomada sijale i sačuvale sjeme određenih kultura. Naslijeđena je ta štedljivost da se zapravo sve iskorištava. Mislim da je to jedna prekrasna karakteristika turske kuhinje, iskorištavaju se sve namirnice, dodaje Husković.

Turski je stol bogat, svega pomalo. Patlidžan je omiljen. Priprema se na mnogo načina, ovdje se može naći i kao slatki desert.

Najvažniji obrok u Turskoj je svakako doručak:

- Specifičan je turski doručak i već se proslavio u svijetu radi svog bogatstva kao prvo, i raznovrsnosti. Turci imaju veliki broj sireva i po tome su veoma poznati. Međutim tu je i slatka hrana poput različitih džemova, pekmeza, meda... Zatim jela od jaja zastupljena su na doručku i doručak je zaista centralan, rekla bih, dnevni obrok koji njima služi na ponos, ističe Husković.

Na početku svakog poglavlja knjige je žlica, i to ukrašena dragim kamenjem, ali ovdje nije samo kao lijepi ukras.

- O žlici je zapravo napravljen jedan prekrasan esej koji ulazi u povijest korištenja pribora u Turskoj, koji datira od davnog doba kada se koristila samo jedna žlica za jelo i ona je imala više funkcija jer se naravno koristila za različita jela. Međutim, kako su se žlice razvijale, kako se uljepšavao taj predmet, i obogaćivao, koristili su se različiti materijali. Ona je naravno pokazala svoje funkcije u različitim oblicima, pa smo dobili žlice za juhu, žlice za pilav, žlice za slatko-desertne različite žlice, žlice za kompote, odnosno hošake, kazala je Husković.

Kako su dolazili novi slijedovi hrane, mijenjale su se i žlice. Toliko su detaljno razradili oblike i veličine, da bi gosti upravo po žlici znali što će sljedeće dobiti na stol.