Knjiga koja će vas povesti u šetnju starim Zagrebom

Berislav Sekelj radni je vijek proveo u banci. No, kad je otišao u mirovinu mogao se u potpunosti posveti svom hobiju – filateliji. Prije pet godina počeo je pisati i knjigu. Dovršio ju je i nazvao "Šetnja starim Zagrebom". 

Berislav Sekelj ne treba izaći iz stana kako bi prošetao Zagrebom. Dovoljno je da prelista svoje razglednice, i eto ga u svim kvartovima. A nabolje je to što može odlutati u prošlost i vidjeti kako je grad izgledao u 19. stoljeću.

- Razglednice su se počele raditi krajem 19. stoljeća. Znači, one su mogle snimiti, na njima su mogle nekakva crkva iz 13. stoljeća i neka iz 19. Tako da je stara jezgra ostala, ona se nije mijenjala. Ono što je bitno reći za ovu knjigu: ona se više bavi 19. stoljećem, kad se s jezgre počeo grad polako spuštati u Donji grad i tu graditi, naročito nakon potresa, a i prije potresa, objašnjava Berislav.

Filatelist je od mladih dana. Posjeduje vrijednu zbirku razglednica i čestitki. Iz njih se može štošta naučiti - o važnim osobama, običajima, arhitekturi:

- To je u stvari i bila moja ideja, jer ja sam još prije 32 godine imao izložbu starih razglednica Zagreba u Etnografskom muzeju, pod istim tim nazivom, "Šetnja starim Zagrebom". Ideja je bila da se počne na Strossmayerovom šetalištu, da se zatim pređe na Kaptol, Jelačić plac, Ilicu, da se obilazi i šeće po cijelom Zagrebu, i da se završi u našem najvećem parku i najljepšem parku, Maksimiru. Maksimirska ulica je bila jedna od prvih po kojoj je prometovao konjski tramvaj jer su ljudi htjeli ići u Maksimir, jer je on već tada bio uređen kao park, zahvaljujući Juraju Hauliku i njegovom angažmanu. On je izgradio sve paviljone tamo. Danas od tih paviljona samo imamo Vidikovac i Paviljon Jeke. Nešto malo je ostalo od njegovog Ljetnikovca, ali to je fantastičan park, ističe Berislav.

Knjiga "Šetnja starim Zagrebom je prozračna. Teksta i slika je točno koliko treba. A razglednice se mogu proučavati satima.

- Tu je jedna procesija gdje se spušta grofica Gabriela Pejačević sa svojim tim društvom oficirima, s katedrale. Vjerojatno je tamo nešto se događalo. Ja nisam uspio pronaći ništa vezano za to, ali je interesantno što je potpisano pod tom razglednicom. Tamo piše: "Nova omladinska zastava krvi Isusove", priča Berislav.

Berislav Sekelj proučio je sve zgade u Zagrebu i doznao štošta o njihovim vlasnicima. Tako je otkrio sretnog dobitnika na lutriji koji nije novac potrošio uludo.

- Kristofor Stanković bio je zagrebački trgovac koji je 1832. godine dobio veliki zgoditak na lutriji - 30 000 dukata. I on je odlučio sagraditi kazališnu zgradu na Gornjem gradu. Eto, i ona je bila 1834. gotova i otvorena, podsjeća Berislav.

U ovoj knjizi može se pratiti razvoj Zagreba. Šetnja kreće od sjevera prema jugu grada, prema Glavnom kolodvoru.

- Željeznica je glavna, jer ona je na neki način poboljšala život Zagrepčana. Jer ne samo da je bio protok roba veći, nego su ljudi najedanput bili povezani preko Zidanog mosta i Maribora s Bečom, pa onda poslije toga izgrađena pruga prema Rijeci, ali i suprotno, prema Budimpešti. I najedanput su ljudi imali priliku doći u centar, znači u Beč i u Budimpeštu, u srednju Europu, i vidjeti to. I to je, mislim, bilo jako pozitivno. I zbog toga je željeznica odigrala svoje. Međutim, taj Glavni kolodvor, ili kako su ga tada zvali, Državni kolodvor, on nije bio od početka. Prvi kolodvor je bio takozvani Južni kolodvor. To je današnji Zapadni kolodvor, otkriva Berislav.

Berislav Sekelj knjigu "Šetnja starim Zagrebom" posvetio je svojoj djeci i unucima, te svim Zagrepčankama i Zagrepčanima koji vole i poštuju svoj grad.