Tetovaže - od tradicije preko bunta do modnog dodatka

U zagrebačkom Etnografskom muzeju otvorena je izložba "Moja koža – kultura tetoviranja" koja povezuje suvremenost s tradicijom i kulturnim nasljeđem. 

U katalogu izložbe ističe se da su se "društvene percepcije tetovaža mijenjale su se tijekom vremena, od devijantnog, nekonvencionalnog, buntovnog i provokativnog u odnosu na dominantne društvene norme, do općeprihvaćenog, danas sve prisutnijeg fenomena podržanog glazbenom, filmskom, modnom, općenito medijskom industrijom."

- Meni je bilo zanimljivo upravo povezati ovu suvremenost s tradicijskim tetovažama koje, ako su vezane za kulturno nasljeđe, za određene povijesne okolnosti, u suvremenom društvu neke od njih prelaze granice lokalnog i stvaraju nova značenja te postaju globalno prihvaćen jezik neverbalne komunikacije, ističe autorica izložbe “Moja koža – kultura tetoviranja” viša kustosica Tea Rittig.

Grci i Rimljani su označavali robove što je primjer oblika kažnjeničke tetovaže, a kroz povijest su prenositelji tetovaža najčešće bili mornari.

-  Još od Jamesa Cooka, riječ 'tattoo' je upravo nakon njegovih putovanja ušla u engleski jezik, zatim i u ostale, za praksu koja je već bila poznata u Europi. Povijesni izvori Herodot, Strabon, opisuju tetovaže Ilira, Tračana, opisuju se Pikti u sjevernoj Škotskoj, Gali, Briti...  Za austrijsku caricu Sisi govorilo se da je imala tetovažu sidra na ramenu. Znači u to vrijeme je tetoviranje bilo jako popularno u visokim društvenim slojevima, među plemićima, carevima, kao jedan izraz luksuza, egzotike, slobodnog duha ili putovanja, napominje Rittig..

Tetoviranje jako dinamični kulturni fenomen koji se stalno kreće unutar nekih granica.

- S jedne strane je otpor, a s druge strane je norma. Nekad je bio ritual, danas je moda, duhovno, estetsko... Uvijek je u određenim trenucima kroz povijest bilo popularno na različite načine, u različitim fazama, ali danas je stvarno globalno popularan fenomen, kaže Rittig.

Što se tiče suvremene perspektive, odabir je bio individualni izbor autorice izložbe:

- Možda i neka intuicija, jer sam htjela pokazati raznolikost onih koji se profesionalno bave tetoviranjem, s kojima sam razgovarala, kojima zahvaljujem na ustupanju materijala, slikovnih prikaza i na prekrasnim intervjuima u kojima oni objašnjavaju koja je njihova motivacija za tetoviranje, koliko je tetoviranje posao, koliko je kreativni izraz, a koliko je i sami životni stil. Prije svega, tetoviranje je etnološka i kulturno-antropološka tema, tako da jednostavno nisam mogla, a da ne primijetim sve više oko sebe tetovirane ljude. Gotovo gdje god sam se okrenula, svi su tetovirani, osim mene, priznaje Rittig.

Je li ju rad na toj izložbi potaknuo da se i sama tetovira?

- Citirat ću Ninoslava Zelenovića Zeleta, koji također sudjeluje u izložbi, koji mi je rekao "Ako bi se tetovirala, a ne znaš što ćeš tetovirati, onda to stvarno ne želiš", odgovorila je Tea Rittig.