Vodički žudiji - čuvari Kristova groba

Vodice, grad na obali sjeverne Dalmacije, poznato je odredište, vrlo živo u ljetnim mjesecima. Ima bogat kulturno-zabavni program pa je ondje zagarantiran provod. No, postoji jedna riječ s kojom se Vodice povezuju u uskrsno vrijeme. To je lokalna riječ žudiji - čuvari Kristova groba. Za njih svi u Hrvatskoj znaju, a često u Velikom tjednu ljudi dolaze, kako bi ih vidjeli uživo.

Vodički žudiji znaju da u Velikom tjednu za njih prestaje obični, svakodnevni život. Posvećuju se ulozi čuvara Kristova groba.

Na Veliki četvrtak prvi se put pokazuju u crkvi. Dvanaest članova družbe odjeveno je u vodičku narodnu nošnju. Sudjeluju u obredu pranja nogu na misi Večere Gospodnje.

Zatim odlaze u obližnju dvoranu i preodijevaju se u žudije, rimske vojnike. Opet se vraćaju u župnu crkvu Našašća Svetog Križa i tada počinje njihova straža ispred Kristova groba. Glavni žudij je Buzdobaj.

- Mora biti ozbiljnosti, to je vojska u biti. Zato i postoji Buzdobaj, odnosno zapovjednik. Mora se biti odgovoran u službi. Ne smije biti neozbiljan. Treba stajati mirno, objašnjava Frane Juričev-Grginov, vodički žudij Buzdobaj.

Čuvari Kristova groba u Vodicama postoje od početka dvadesetog stoljeća. Tradicija koja je duboko ukorijenjena u život ovog dalmatinskog grada. Gotovo svatko je imao djeda ili oca u žudijama.

U novije vrijeme, zahvaljujući akademskom snimatelju Šimi Strikomanu, rimski vojnici za uspomenu dobiju fotografiju.

- Današnje odore su napravljene po uzoru na hollywoodske filmove. I to je prilično efektno i kvalitetno napravljeno. Sudjelovali su umjetnici iz Zagreba, koji su radili, na primjer, te kožne prsluke, kaže Strikoman.

Vojnici se moraju vratiti u crkvu jer se na Veliki petak cijeli dan straža izmjenjuje svakih dvadeset minuta.

- Biti žudij to je ponos, čast, zadovoljstvo... Ne može svatko biti žudij. To treba zaslužiti prije svega. Moraš ispuniti neke uvjete. Moraš biti prije svega kršten, pričešćen, imati sakrament potvrde, ali ono što je najbitnije, moraš biti aktivan u crkvi, objašnjava Jakov Srdarev, vodički žudij.

Navečer, nakon mise održava se procesija - Križni put ulicama Vodica uz živo uprizorenje svake postaje.

Lik Isusa može biti član družbe koji je navršio trideset tri godine. Teško ga je prepoznati, ali to je Buzdobaj. I ovo mu je posljednja godina u družini žudija. Na Križnom putu još jedan rimski vojnik ima važnu ulogu - Sulica, koji je kopljem probio Isusov bok.

- Sulica je dozapovjednik družbe. Odabire ga Buzdobaj. Prezentira sv. Longina. Uniforma se isto tako razlikuje, i od običnog vojnika i od zapovjednika. Kao najveći neki primjer ima drugačije koplje. Koplje je malo duže i prezentira krv Isusovu na koplju, napominje Benjamin Aleksić, vodički žudij Sulica.

O Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću čitamo u evanđeljima, a o rimskim vojnicima doznajemo iz Matejeva evanđelja.

- Tradicija izlazi iz vjere. Ono što su ljudi vjerovali, željeli su pokazati na jedan način, vizualno. Evo, i prije i danas. Nekako je taj kolorit lijepo za vidjeti, smatra župnik župe Našašća sv. Križa, don Franjo Glasnović.

Na Veliku subotu, u noći, održava se Služba svjetla - Vazmeno bdjenje. Pjevanjem slave označuje se uskrsnuće. Prazan je grob i žudiji padaju od straha. ... i bježe je Isus je uskrsnuo.