Prvi hrvatski krematorij otvoren je prije 40 godina

Zagrebački Gaj urni, prvi krematorij u Hrvatskoj, otvoren je prije 40 godina na groblju Mirogoj.

Mirogojske arkade s prepoznatljivim zelenim kupolama zaštitni su znak središnjeg zagrebačkog groblja; cijeli sklop izgrađen je po uzoru na talijanska groblja. Izvana je Mirogoj ograđen visokim zidovima od crvene cigle, a unutrašnjost definiraju ravne staze, cestice i pravilno zasađeni drvoredi.

Na cijelom prostoru vlada stroga simetrija: red i ravna struktura, od koje se nigdje ne odstupa. Kako se grad razvijao, pojavila se potreba za novim grobljem, pa se, po uzoru na ostale europske metropole, počelo razmišljati o gradnji modernog krematorija.

Tako je malo sjevernije, na zemljištu koje se zove Črleni jarak, nastao zagrebački krematorij Gaj urni. Ovaj se kompleks uopće ne vidi s ceste, nego je potpuno skriven među drvećem i nastavlja se na okolni šumski krajobraz.

Ali ako bolje pogledate, vidjet ćete da projekt krematorija materijalom i ritmom prati Mirogoj i arkade. Jedino što ih razlikuje jest to što su, umjesto povijesnog uspona, arhitekti Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić i Davor Mance izabrali blagi silazak u dolinu i tako formirali šumsku arhitekturu unutar Gaja urni.

Kako bi se objekt prilagodio terenu, vanjski zidovi izvedeni su kao zaobljene strukture, čije linije vizualno "lelujaju" prateći konfiguraciju brda. Baš kao i na Mirogoju, na samom ulazu ograda i vrata odvajaju groblje od vanjskog svijeta, samo u modernijoj i jednostavnijoj verziji.

Krematorij je službeno otvoren 11. studenog 1985., a prva kremacija obavljena je 30. siječnja 1986. godine. Cijeli proces ispraćaja postavljen je u ravnini s tlom i zelenilom, bez mračnih podzemnih prostora. Arhitekturu izvana karakterizira horizontalni zid od crvene cigle, uz poigravanje oblicima kvadrata i kruga.

U središtu kompleksa smješten je monumentalni kenotaf s vječnim plamenom, koji je i zajedničko spomen-obilježje za sve neidentificirane poginule hrvatske branitelje iz Domovinskog rata.

Kad se prođe glavna zgrada, staze vode izravno u šumski mir Gaja urni: tu su pod otvorenim nebom među stablima smješteni grobovi, tj. kazete za urne. To je prostor u kojem arhitektura i priroda postaju jedno stvarajući tihi završetak mirogojske šetnje.

Ljudi ovamo rado dolaze jer među ovim zelenim parcelama u tišini mogu obići svoje pokojne i biti blizu onih koje su voljeli. Posebno u dane poput Dušnog dana, kada se sjene drveća spoje s toplim svjetlom svijeća, a ovaj jedinstveni šumski krajobraz pruža onaj najvažniji zaklon: prostor za sjećanje, mir i trajni smiraj.