Ljerka je ostvarila dječji san i postala - mehaničarka

Posjetili smo jednu mehaničarsku radionicu za strojnu obradu motora. U njoj radi simpatičan tim, a posebno se ističe jedna osoba - gazdarica Ljerka Božićević Jurin.

Kad vam je igralište mehaničarska radionica u kojoj radi cijela obitelj, ima smisla da kad odrastete i vi krenete njihovim stopama i postanete mehaničar. Varenje, brušenje, tokarenje privlačno je dječacima, ali ovaj put u takvu je priču uskočila jedna djevojčica.

- Iskreno, ne znam iz koje godine je ova fotografija. Ovo je moj djed Ivica, moj otac je ovdje, a ovo je stari Renault 4 fotografa koji nas je uslikao. To je jedan od rijetkih momenata kad ja imam suknjicu, jer sam ja uvijek bila u hlačama kao dečko, da bude praktično. U to doba moj otac nije bio moderan roditelj. Ja sam bila najsretnija kad bi on mene uzeo, stavio u auto dok je on mijenjao i radio nešto po autu, dignuo me gore. To je meni bilo san snova, doslovno, priča Ljerka.

Ljerka je bila glavna u školi kada je kao pikule donijela kuglice iz kugličnih ležajeve iz radionice. Već od malena poznaje sve dijelove motora, od traktora do brodova. Zna sve, kao i mehaničari specijalizirani za strojnu obradu motora.

- U radionici imamo jedan blok motora Volvo građevinskog stroja. U njega su ugrađene 4 košuljice cilindra. Blok je razbušen, ugrađene su košuljice, obrađene su na mjeru... I sad radimo završnu kontrolu mjere, i ako je ona u redu, onda smo s tim gotovi, napominje Ljerka.

Radionica je otvorena 1981. godine. Ljerkin tata je bio glavni u pogonu, a mama je vodila papirologiju, a već neko vrijeme Ljerka je i gazdarica, i to s diplomom Fakulteta strojarstva i brodogradnje.

- Kad negdje dođem, onda moram tiho pričati jer mi se tu dovikujemo. Ovo sve što mi radimo, nije to sad nekakva znanstvena fantastika da vi morate biti jako pametni ili morate imati iskustva. Ja sam shvatila da obrazovanje na faksu nije samo dovoljno. Morate imati nekoga s iskustvom, morate imati kvalitetnog mehaničara s kojim možete pričati, koji ima puno iskustva. Jer kad imate tu sinergiju: ja imam teoriju, on ima praksu, e onda zajedno smo super i možemo riješiti jako puno toga. Svi moji djelatnici su stručnjaci u svom poslu. Tko god dođe od nas, ide u penziju. To je tako. Sad je meni ostala ekipica s kojom ću ja, nadam se, raditi do penzije. A što ćemo dalje, vidjet ćemo, kaže Ljerka.

Do mirovine još će mnogo motora proći kroz njihove ruke. Ljerka nadgleda sve faze obrade motora.

- Vjeko nam obrađuje sjedišta ventila jednog Deutz motora TCD 2012. Uvijek je lijepo dobiti jedan motor za koji vam kažu: "E, to su rekli da se nitko ne može napraviti. " I onda nekako mozgate i gledate možete li to tehnički izvesti, da to "pije vodu", odnosno da to služi na nekakav dugi rok. Ako ne možete, nije problem. Uvijek je onaj ego proradi kad netko dođe i kaže: "Rekli su mi da se to ne da napraviti, a vi ste mi uspjeli napraviti", s ponosom ističe Ljerka.

Svi žele da im automobil bude što prije gotov. Svima se žuri. No, kad je jedan čovjek ušao u radionicu i zatekao samo Ljerku odjednom mu se više i nije žurilo.

- Nije htio razgovarati, pa sam ja prešutjela da sam ja ustvari vlasnik, gazda, kako god se to moglo protumačiti. Ja sam prešutjela, ali drugi dan, kad je gospodin došao, imao je susret s mojim ocem koji mu je rekao: "Tamo ti je moja kćer, ona će ti to sad voditi, ona će ti to sve odraditi. " Ja sam se pravila kao da gospodina nisam nikad u životu vidjela, a i on isto, prisjeća se Ljerka.

Anegdota na račun mehaničarke Ljerke ima mnogo, ali ne mari ona za njih. Profesionalno se već dokazala, ima odličan tim. Upravo su sve motore popravili, spremni su za fotografiranje i odlazak na zasluženi kolektivni godišnji odmor.