Komarci, malarija i kuga bili su pogubni za Brijunsko otočje

Zvuk koji mnoge živcira i izbaci iz takta bio je dio svakodnevice Velikog Brijuna. Komarci, malarija, ali i kuga koja je vladala više stoljeća, za Brijunsko otočje bili su pogubni. 

- Zadnji vlasnici napuštaju Brijunsko otočje u 18. stoljeću. Sele se u Lisabon, Portugal, i ovo je otočje tada služilo samo za vađenje kamena. Jednostavno su ga samo iznajmljivali. 

- Krajem 19. stoljeća na ovo otočje, slučajno ili, stiže bogati industrijalac Paul Kuperwisser. Zaljubljuje se u ovo otočje bez obzira na to što je znao da ovdje ima puno problema i kupuje ga. Zapošljava dobre suradnike i jedan od njih koji bio je Robert Koch. Robert Koch odlučuje sve bare i močvare zatrpati, napokon dobivaju rezultate, a sve ostalo je povijest, kazala je Sanja Drandić Gorički, vodičica na Brijunima.

Kako su ustanovili da su bare uzrok malarije?

- Ljudi su obolijevali i naravno liječili su ih kininom što se i danas radi, ali žarište je stalno postojalo, tako da je trebalo žarište riješiti. Kad su riješili žarište, ljude su i dalje liječili kininom i napokon dobili, rekla je Drandić Gorički.

Nije poznato koliko je močvara točno bilo, no otada je ostala samo ova. S vremenom je pretvorena u jezerce te je služila za prilagodbu ostalim životinjama koje su dovezene na otok. A zaslužnom za vraćanje života na otok posvećena je staza i postavljen kip. 

- Koliko je Robert Koch značio za otok pokazuje i šetnica gdje je i smještena zahvala doktoru. Čovjek je riješio problem malarije, nakon toga sve je ovdje bila povijest, naravno sve na bolje, rekla je Drandić Gorički.

Na južnoj strani otoka, ni 10 metara od mora, nalazi se uvala Saline. Nekada obalna laguna, ali i bivša solana, pedesetih godina prošlog stoljeća ispunjena je slatkom vodom te je sada dom i utočište brojnim životinjskim organizmima.

- U vrijeme Jugoslavije ovdje su oblikovana, na umjetni način, na temeljima solane tri umjetna vodena tijela koja su se snabdijevala slatkom vodom i tu je bujala slatkovodna odnosno bočata vegetacija i podržavala veliku bioraznolikost ptičjeg svijeta, rekla je Martina Hervat, viša stručna savjetnica za zaštitu prirode u NP-u Brijuni.

Zaustavi se ovdje i velik broj ptica tijekom migracije radi okrepe i odmora, mogli bismo reći - "bed and breakfast". No zbog prekomjerne betonizacije, sječe stabala, zapuštanja i sve ekstremnijih vremenskih uvjeta, priobalna i močvarna područja na cijelom Mediteranu sve su više u opasnosti. I ovakve oaze postaju potencijalne ekološke klopke. Stoga je NP Brijuni pokrenuo projekt kojim se analizira trenutačno stanje lokvi, močvara, podzemnih voda i priobalja.

- Projekt „GREW“ je dio prekogranične suradnje Italija – Hrvatska. Želimo kroz projekt "GREW" promatrati što se događa s tim promjenama, pogotovo u vidu klimatskih promjena i klimatskih ekstrema. Želimo okupiti sve zainteresirane poslovne partnere koji rade u sferi turizma, isto tako i jedinice lokalne samouprave, komunalna poduzeća i istraživačke institucije da zajedno sagledamo koji su pritisci na ovom području i da zajedno dođemo do rješenja kako doprinositi boljoj kvaliteti okoliša, rekla je Martina Hervat, viša stručna savjetnica za zaštitu prirode u NP-u Brijuni.

Te u skladu s istraživanjima razviti strategiju prilagodbe i zaštite priobalnog područja, od pulske luke sve do Barbarige. 

- Na krškoj podlozi većina vode ponire tako da imati bilo kakvu površinsku vodu, osobito na jednom otoku, je vrlo dragocjeno. Jedan od problema s malim vodnim tijelima je presušivanje. Tijekom ljetnog razdoblja kada imate manjak padalina, razina vode pada i utječe na živi svijet tih vodnih tijela. Organizmi su u tom periodu pod stresom, njihova bioraznolikost može opadati, mijenjaju se uvjeti koji utječu na zajednice koje žive u tim vodnim tijelima, pojasnila je Najla Baković, voditeljica Laboratorija za floru, faunu i staništa.

Svaka je voda, bila ona morska, kopnena ili podzemna važna za opstanak živih organizama. Stoga je zaštita i obnova takvih područja od neprocjenjive važnosti za očuvanje bioraznolikosti.