Umjesto mobitela - udica: Ližnjanski klinci zaljubljeni u ribolov

U ližnjanskoj uvali Kuje, unatoč buri i hladnoći, nedjeljna jutra rezervirana su za najmlađe ribolovce. U školi ribolova uče kako uloviti ribu, ali i kako čuvati more, obalu i riblji fond - znanja koja, kažu, vrijede u svako doba godine.

Privezane brodove u ližnjanskoj uvali Kuje lagano ljuljaju valovi, a jaka bura pokazuje da danas nije vrijeme za izlazak na more.

Dok vjetar nosi valove i sol, more promatramo s obale.

Ubrzo nam pažnju privlači druga strana uvale i oni koji se ne boje hladnoće ni vjetra.

Rame uz rame, jedan do drugoga, u zavjetrini postavljaju ribičku opremu, stavljaju ješku i zabacuju svoje štapove.

Polaznici škole ribolova iz Ližnjana spremni su za pecanje u bilo koje doba godine, u svim vremenskim prilikama i neprilikama.

- U vezi s vjetrom, kada pecamo, prvo nam je najvažnije štap malo staviti prema dolje jer se onda riba lakše osjeti kada grize. Sada je zima i riba je sporija te je bolje stavljati veću ješku kako bi je više privukli, kaže Karlo Racan.

Zimski ribolov ima svoja pravila

- Ne volim pecati po buri. Teže je upecati jer ti vjetar uvijek nekako pomiče najlon i on ne smije biti toliko nategnut jer onda proizvodi neke zvukove, što ribu malo i zbunjuje, dodaje Karlo.

A njih ne zbunjuje gotovo ništa. Znaju što i kada se lovi.

- More je još uvijek hladnije i zbog toga je riba sporija i tromija, zato se najbolje love orada i sipa, govori Kristijan Komatina.

Svi su oni ovdje s istom željom - naučiti pecati, ali i brinuti se o moru i obali.

- Prvi put sam u školu došao 2022. godine, jer sam želio znati hvatati ribu, odnosno pecati. Kada se uhvati riba, ako je mala, treba je vratiti u more, a ako je neki otpad blizu mora, uzmemo ga i kod kuće odložimo u smeće. Nismo na telefonima, nego se igramo, zabavljamo i hvatamo ribe te pazimo da ne napravimo nešto loše prirodi, govori Matija Roganović.

Znaju i što sve mora sadržavati ribička kutija.

Što sve mora biti u ribičkoj kutiji?

- Osnovno: udica, dvije vrste najlona - jedan tanji za vezati udice i jedan deblji za osnove i prame, pinceta za slučaj da se ulovi pauk jer se on ne smije dirati rukama jer je otrovan, nož za ješku, obično i daskica kako se nož ne bi otupio na stijeni, govori Nikola Cvitić.

To i još mnogo više naučio ih je Denis, voditelj škole ribolova. 

Škola je otvorena prije devet godina, a trenutačno ima dvadeset i dva člana.

- Da bi više uživali i družili se, naučili neke osnovne stvari o ribama, o zaštiti ribljeg fonda i očuvanju okoliša. Teško je s djecom jer su to mala djeca. Dosta klubova ne želi djecu od šest, sedam godina, nego se više baziraju na malo stariju djecu koja su lakša za natjecanja, samostalnija. Moram priznati da sam ovdje imao generaciju koja je došla, predškolska grupa. Nisu znali zavezati patike, ali su znali vezati udice - to se naučilo prvo, govori Denis Beletić, voditelj male škole ribolova ŠRU Marlera Ližnjan.

Zasad je ovo muška družina, no dobro bi im došla i ženska ruka.

- Dapače, djevojčice su uvijek dobrodošle. Trebale bi nam djevojčice, ali ih nemamo. Curice krenu na početku, ali poslije, oko ješke, bude im to malo ljigavo pa jednostavno izbjegavaju, ističe Denis.

Prije izlaska na more ili obalu, u prostorijama ŠRU-a Marlera uči se tehnika i priprema oprema.

Među prvim polaznicima škole bio je Pier, koji nas uči kako raditi predvez.

- Prvo treba zavezati udicu. Na najlon zavežemo udicu i ostavimo određenu dužinu prame. Kada smo zavezali jednu ili dvije udice, napravimo osnovu. Na kraju i početku osnove napravimo alkicu kako bismo je mogli zakačiti na predvez i zakačiti olovo, pojašnjava Pier Belardi.

Nedjelje ispunjene prijateljstvom

I sve je spremno za prvo zabacivanje.

Tako su nedjeljna jutra, od rujna do lipnja, u ovoj uvali ispunjena prijateljstvom i znatiželjom.

A zanimljiva su čak i onima koji su tek došli i prvi put drže ribički štap u rukama.