Dan s posadom Lanterne, uz prašinu i osmijehe

Ekipa HTV-ove emisije More provela je dan s posadom teretnog broda Lanterna. Svi prašnjavi, ali s osmijehom, od zore do mraka...

Toga jutra u Brelima, red na ukrcaj. I sandolina bi s nama. Bivši Hajdukov nogometaš, Breljanin Matko Jakir, na kavu će do Brača. Iako svakog dana vesla do Sumartina i natrag, ipak će ukrcati plovilo na Lanternu, barem u jednom smjeru. Dobro društvo se ne odbija.

- Otići ću na ručak, okupati se, doći ću kući, ali mi radi gornji dio kao u kancelariji, ali u kancelariji se ne spava, s njome se umorim, spavam 8, 9, 12 sati, svaki čovjek bira sam, kaže.

Koliko mu treba, pitamo ga?

- Od Brača do Brela 45 minuta, ali ne da se polomim, imam lagano veslo i tehniku, odgovara.

Gledajući plavu terapiju, razumijemo Matka. Lanterna je dan prije u Pučišćima ukrcala teret, jer na Hvaru, kamo plovimo, nema kamenoloma. Pun je sad brod kamenog agregata, potrebnog za gradnju kanalizacije. Pun je i ruzine, odaju ga godine, a nama drago što smo putnici prije no što se obnovi. Baš ima ono nešto.

- Brod je građen 1952. u brodogradilištu Vicko Krstulović, tadašnji Split, za potrebe JRM-a. Ovo je bio vojni brod, bilo ih je u seriji dosta, to je bila vojna tajna koliko ih je bilo. Oznake su PT, što znači prijevoz tereta, kasnije je to vojska prodavala firmama, ovaj brod je bio u floti Splošne plovbe Potrorož, bio je najmanji njihovoj u floti. Bivše ime mu je Soča. Poslije je promijenio još dva-tri vlasnika, ja sam ga kupio 2015., kaže Miro Radić, zapovjednik i vlasnik broda.

I otad, pod imenom Lanterna, razvozi rasuti teret po Visu, Hvaru, Šolti, Elafitima, Lastovu... Zadirkivali su mnogi Mira jer nije brod prenamijenio u turistički, ali što li je sudbina, dok oni već drugu godinu čekaju na vezu, Lanterna se u luku vraća samo nedjeljom.

- Većina blizanaca ovog broda je u turizmu, ostala su još dva-tri ovakva koji voze teret, a postoje još dva broda koji su malo veći. Znači, nas je pet ili šest na Jadranu koji imamo teretne brodove. Na ovom području ovdje ima kolega iz Krila i ja sam tu u Brelima, ostali su sa zadarskog područja, kaže Radić.

Iz Krila je i mornar Duje Mladin. Inače je zapovjednik na turističkom brodu, no kad gostiju nema, dobra je i prašina.

- Zvao me ovu zimu, pošto nije bilo sezone, hoću li mu dati ruke, rek'o - zašto ne, amo ća skupa guštati, kaže Mladin.

Je li ovo gušt, pitamo ga?

- Nego što je, ajme majko, ne može ovo nitko platiti, odgovara nam.

Što je tako dobro?

- A sve, od spize, pića, rađe. Mene je otac uvijek učio - nikad se nemoj sramiti ni jesti, ni piti, ni raditi, pa tako i ovdje, kaže Mladin.

Na punti Brača sandolina bi u more. Iskrcaj prvi. Iako sve ide uz šalu, krvav je ovo posao, nije uvijek bonaca i bez vjetra. Plovidba je još i odmor. Prava akcija kreće s iskrcajem tereta.

- Imamo otprilike 150 kubika i to ide sad za Vrbosku jer se radi kanalizacija. Znači, Vrboska, Jelsa, Stari Grad i ovo je kao posteljica za cijevi, kaže Radić.

Četiri-pet sati kamion za kamionom puni se kamenom s Lanterne. A kad bager više ne može?

- A onda su dvojica dolje u stivi, to je tzv. paližavanje, stari način rada, spustim grajfer doli, oni lopatama i to je to, kaže Radić.

Prašina na sve strane.

- Ovo je još dobro, kad vozimo ovu frakciju 2, kad vozimo nulu, pa suha nula, onda je to problem, onda dođemo k'o pekari, kaže.

Samo je radno vrijeme i gore od pekarevog.

Kad sve iskrcaju, opet put Brela, sutra na Brač po novi kamen, pa u Trogir... Lanterna k'o lanterna, gotovo da se i ne gasi. Miro je sretan što je ima kome i ostaviti.

- Moj sin ima 17 godina, već je ukrcan kao kormilar i mali već vodi brod. Sposoban je od pete godine života jer je sa mnom po brodovima i rekao mi je - evo još malo pa 'ajde ti doma stoj s materom, ja ću, kaže Radić.

A kad se sve pogasi, prije ponovne plovidbe, pali se plinsko kuhalo - danas janjetina s bižima. Nema do na žlicu, razumijemo se mi terenci.