Očuvanje lokalnih i tradicijskih sorti sjemena sve više dobiva na važnosti

Jesti zdravo, domaće i prirodno - rastući je trend u globalnoj poplavi industrijski prerađene i od GMO sjemena uzgojene hrane. Očuvanje lokalnih i tradicijskih sorti sjemena, ali i obnova onih „izgubljenih" za buduće generacije sve više dobiva na važnosti. Jedna je to od misija Društvene banke sjemena Zelene mreže aktivističkih udruga. Permakultura Dalmacija jedan je od partnera i članova banke. Svima koji žele jesti kako su jeli naši stari, udruga nesebično daruje stare sorte sjemena. 

Divota je šetati, dirati, uzgajati, a onda i jesti zdravo, ekološko, a ako je moguće i iz starog, autohtonog sjemena izniknulo povrće. Nije ista tako uzgojena salata i ona kupljena u trgovini, mnogi to danas itekako dobro znaju. Zaostaje okusom, kvalitetom je nedostižna. Isto je i s paprikom, grahoricama, rajčicama. 

- Meni su ostali ti okusi još od djetinjstva kada sam ja kao curica u mojoj kozici gdje sam se rodila, zalijevala polivaljkom svaki krastavac, svaku papriku, svaku salatu i to je raslo, kazala je Zdravka Lazarević iz udruge "Permakultura Dalmacija". 

Vrt u Novim Starinama podno Kozjaka kod Splita prepun je s ljubavlju uzgajana povrća. Mjesto je to gdje zaljubljenici u zdravo i autohtono iz udruge "Permakultura Dalmacija" rado dolaze. Donose svoje znanje o uzgoju, iskustva predaka, daruju i nesebično razmjenjuju staro sjeme. 

- Već dugo vremena i ja to radim. Neću zaboraviti trenutak kad sam dobila prvo poklonjeno sjeme. Od nepoznate žene, od gospođe Tereze. Uvijek sam joj zahvalna jer je ona potaknula nešto u meni, rekla je članica udruge Marica Zeleni.  

To nešto je sjećanje na okuse iz djetinjstva i svijest o važnosti sjemena, osobito onog autohtonog.  Autohtono sjeme pamti zemlju u kojoj je naraštajima raslo.

- Predstavnik takve biljke je ova naša raštika koja je odgojila generacije. To je izuzetno vrijedna i kvalitetna biljka koju prepoznaju u novo vrijeme i koja se počela uzgajati u cijelom svijetu, rekla je Zeleni. 

- Ovo vam je jedna od starijih sorti špinata koji se uzgaja i prije nego su Hrvati došli na ovo područje. Sigurno su ga uzgajali Rimljani, a najvjerojatnije ga nisu ni Rimljani donijeli od tamo, pojasnio je član udruge Zoran Vukšić. 

Autohtone vrste sjemenja godinama čuva i uzgaja i Antonija Mihaljević iz Bilica kod Šibenika. Svoju bogatu kolekciju često donosi u Split. 

- To sjeme je neusporedivo bolje od uvoznoga prvo što je ono prilagođeno na naše prostore, što je nutritivno puno bogatije i otad je ta moja ljubav da se saživim s tim biljkama i da to dalje širim među ljudima i širim tu svijest tog bogatstva što mi imamo na našem području, kazala je Mihaljević.

Važan i ozbiljan posao radi udruga "Permakultura Dalmacije". Potiče vrtlarstvo, korištenje starih sorti. Organizira razmjenu sjemena barem dva puta godišnje. U Šibeniku i Splitu. Educira zainteresirane o vrtlarenju u skladu s prirodom, potiče i kupnju hrane od lokalnih proizvođača. Važno je znati odakle hrana dolazi. 

- Sjeme, sjemenarstvo je ključ tog procesa, začinje sa sadnjom i sjemenom i zato sjeme je nešto na što stavljamo posebno važnost i naglasak, objasnio je predsjednik udruge "Permakultura Dalmacija" Marin Kanajet. 

Industrijalizacijom poljoprivrede i zapostavljanjem zemlje mnoge su sorte nestale iz naših krajeva. Osiromašena je bioraznolikost podneblja. Srećom, u bankama sjemena čuvaju se stare sorte. U Hrvatskoj i inozemstvu.

- Jedan od poznatijih primjera je Ark Noa, Noina arka - organizacija iz Austrije tako da su naši vrtlari kada su bili u studijskim posjetima povezati se i učiti o sjemenu, pronašli su brojne sorte koje u Hrvatskoj više nisu bile lake za pronaći, a tamo su bile očuvane u njihovim kolekcijama, rekao je Kanajet. 

Čuvanje i uzgajanje sjemena potiče bioraznolikost. Upućuje ljude jedne na druge. Stvara se zajednica u kojoj se pojedinac na održiv način brine o sebi, svojoj obitelji i prirodi. 

S očuvanim sjemenom naraštajima se prenosi i tradicija. S njom i sigurnost onoga što jedemo, a to je u konačnici - zalog za budućnost.