Uvijek za akciju: Peljari navikli na valove i vjetrove i izazove

Brod za specijalne namjene pilota, odnosno peljara, uspješno savladava valove i od 2-3 metra, kad njime upravljaju iskusni "morski vukovi". Novinar Hrvoje Hrengek s peljarima je bio kad je trajekt Supetar trebalo uvesti u luku Kraljevica, gdje ga u brodogradilištu očekuje remont. 

Siniša Matolić iz tvrtke Croatia Pilot objasnio je da peljar može postati zapovjednik, odnosno kapetan duge plovidbe, a i da treba položiti ispit za peljara.

Dok se brod približavao trajektu vjetar je pojačavao. Matolić kaže da nekad može toliko puhati da brod niti ne može uploviti u luku.

Kapetan Igor Burić, po dosta jakoj buri prešao je na Supetar i u suradnji s kapetanom trajekta napravio sve potrebno da bi se brod sigurno vezao. Cijeli posao ovoga puta nije bio prezahtijevan.

- U ovom konkretnom slučaju zapovjednik broda je već upoznat (..) najviše smo se pripravljali i gledali kakav će biti vjetar, za manevar nam je to najbitnije, u ovom slučaju to je bio jedan kraći master-pilot exchange, rekao je Igor Burić iz tvrtke Croatia Pilot.

Naviknuti su riječki peljari na jake vjetrove i velike valove. U prosjeku izvode sedam manevara dnevno cijele godine. Do sigurnog veza dovode sve vrste velikih brodova i danju i noću.

- U našem akvatoriju na kojem mi radimo na području Rijeke sve do Senja, uključujući otoke, najveći brodovi koji dolaze trenutno su velike matice, tzv. kontejneraši. Oni znaju biti i po 367 metara dugi i 50 i neki metar široki. To znaju biti izazovne manevre, kazao je Burić.

Ozbiljnijih incidenata u svom akvatoriju nisu imali, ali izazovnih situacija je mnogo. Svaki zadatak drugačiji je od prethodnog.

- Često bude situacija kad se dogodi da je jednostavno to viša sila. Ne ovisi uvijek od nama. Je li to, nedaj Bože, neki kvar stroja ili zatajenje, puknuće neke lancane u bitnom momentu... Ali do sada mogu reći da u svo ovo vrijeme nismo imali nikakvih šteta i hvala Bogu, pogotovo na infrastrukturi niti na brodu, a da ne govorimo nekakvih ljudskih žrtava, kazao je Burić.

Za svakog peljara važna je dobra suradnja s lučkim kontrolnim centrom, brodskim kapetanom, ljudima zaduženima za privez i ako je potrebno s remorkerima - brodovima koji pomažu upravljanjem najvećim brodovima.

- Manevri koje je možda najteže tehnički izvesti su manevri dokovanja i razdokovanja u našim škverovima 3. maj i Viktoru Lencu, a i u Kraljevici jer tu ulazite s brodom na malu razdaljinu. Sama priprema za manevre je drugačija za tankere, a za putničke brodove i kruzere je malo lakša jer imaju dobre manevarske sposobnosti. Najteži su nam brodovi koji su kruti, tromi, veliki. Tu je važna suradnja peljara s remorkerom, kazao je.

Posao peljara pun je izazova i odgovornosti, a najvažniji preduvjet je ljubav prema moru i brodovima.

- Prije sam plovio naravno, jer to je jedan od uvjeta da biste mogli postati pilot i definitivno je jako dinamičan posao. Svaki manevar je uvijek drugačiji, čak i s istim brodom. Evo da i sad Supetar dođe za pola sata, vjerojatno bi nešto drugo bilo, drugačiji vjetar, drugačiji prilaz. I to je ono nešto što me drži, poručio je Burić.