Romano je preživio jednu od najvećih pomorskih nesreća 20. stoljeća

Marko Percan donosi priču o jednoj od najvećih pomorskih nesreća 20. stoljeća. U Raklju je pronašao Romana Vallea, preživjelog putnika s broda "Andrea Doria".

Sve je počelo kad je Romano imao 18 godina. On i brat sreću su odlučili potražiti preko velikog mora.

- Ja sam otišao po pasoš, a u policiji su mi rekli "evo ti, izdajico, idi i iseli se što brže", govori Romano Valle, preživjeli putnik s broda "Andrea Doria".

U Genovi ga je čekala karta za neki novi i bolji život. Bar se tako nadao. A u taj novi život trebao ga je odvesti talijanski Titanic. Prekooceanski brod Andrea Doria.

- Ma što je meni značio brod, meni je bila dobra i barka, ja sam samo htio ići u Ameriku. Skupili smo ostale putnike i krenuli za Ameriku, preko oceana, dodaje.

Andrea Doria bila je duga 213 metara. Njezine gornje palube bile su rezervirane za imućnije. Romano je pak smješten u kabinu ispod razine mora.

- Siročad i raja je bila ispod palube, mi smo bili 3 kata dole u moru, prisjeća se.

Još ga je i mučila morska bolest. A onda je pala kobna noć 25. srpnja. Putnici su slavili zadnju večer prije uplovljavanja u obećanu zemlju. Zemlju do koje nikada neće stići. U 23 sata i 10 minuta, uslijed guste magle u Andrea Doriu udario je Stockholm, putnički brod koji je prije nekoliko sati isplovio iz New Yorka.

- Glasno se čulo, udario nas je i kako ga je povukao na desnu stranu, počeo je tonuti. Stolovi s tanjurima punima juhe su se prevrtali ljudima u krilo, rekao je.

E tada je počela panika. Opisuje kako su se svi razbježali na palubi, istrčavali iz podruma goli i bosi. Većina ih se bacala u more, iako nisu znali plivati. Ali Romano nije paničario. Jedna majka zamolila ga je da spasi njezinu djevojčicu. Pomogao joj je i spustio djevojčicu u čamac za spašavanje. Trideset godina kasnije, curicu koju je spasio sreo je u jednom New Yorškom restoranu.

- Kada je došla do stola i rekla da sam joj spasio život, to je bilo nešto nevjerojatno, govori.

Nevjerojatna je i Romanova životna priča. Koja ga je nakon cijelog radnog vijeka ipak vratila u rodni Rakalj.

- Ma gdje bi ja bio, da nisam došao ovdje? Ležao na kauču i čekao smrt, kao o ostali, rekao je.

A on nikada nije bio kao svi ostali. Svoju priču nije ispričao nikome. Sve do sada, kada ostaje trajno zabilježena u pulskom Moru. Za kraj, još samo zanimljivost. Brod Stockholm koji je potopio Andreu Doriu još uvijek plovi. Pod imenom "Astoria" do prije par mjeseci bio je usidren u Nizozemskoj.