Život u razrušenom gradu: "Tužno je pričati o Petrinji..."

Kako bi jedan grad mogao funkcionirati i živjeti potrebno je osigurati sadržaj za one koji tamo borave. To najbolje znaju Vlatka Mamić, majka petero djece koja živi u Petrinji, njezina kći Ema te profesor i trener Ivan Boras.

 - Mi smo obitelj koja, uz sve što nam se izdogađalo u posljednje vrijeme, pokušava živjeti normalno. Teško nam je kad moramo proći kroz srušeni grad, tužno je pričati o Petrinji – jako malo toga se napravilo u Petrinji, ali vjerujemo u obećanja koja su nam dana i vjerujemo da će naša djeca tu rasti i ostati, kaže Vlatka i ističe kako se petrinjski roditelji vole družiti i snalaze se koliko mogu u ovoj teškoj situaciji koja ih je pogodila, rekla je Vlatka Mamić gostujući u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska".

- Mi kao roditelji smo zajedno u svemu, samo je stvar da ostanemo tu, da se trudimo i dalje živjeti, raditi i stvarati. Ako svaki dan mislimo na loše stvari, neće nam biti baš dobro, kaže i dodaje kako im u tome puno pomažu učitelji, profesori i treneri koji misle na djecu.

Petrinja ostala bez košarkaške dvorane

Vlatkina kći Ema trenira u košarkaškom klubu u Petrinji, a Vlatka ističe kako nikada nije previše sadržaja, pogotovo kada se radi o djeci.

- Moj klub mi znači jako puno, igramo košarku i zezamo se – baš nam je dobro, kaže Ema koja trenira 2-3 puta tjedno.

Nakon potresa klub je izgubio košarkašku dvoranu, te su djeca trenirala u vanjskim uvjetima. Njezin trener Ivan Boras iz Siska je, usprkos uvjeravanju drugih kako to možda nije najbolja ideja, inzistirao da osnuje klub „Lovrekice“ baš u Petrinji.

- Klub je vezan uz osnovnu školu 'Mate Lovrak', a škola još uvijek nema dvoranu, no uskoro bi trebala biti gotova, kaže Boras koji je u školi počeo raditi 2010. kada je i došao na ideju da postavi nekoliko koševa u maloj dvorani.

- Dvorana je velika 13 puta 9 metara, a strop je visok 361 cm, pa smo koševe postavili na 270 centimetara. To je sve bilo neobično, prvi koš nam je zabio Dario Šarić, uspjeli smo dovesti jako puno poznatih sportaša poput Gordana Kožulja i Dine Rađa, te smo gledali da budemo medijski prisutni, ističe i dodaje kako je od medalja puno bitniji sadržaj života, te da djeca imaju mogućnost ispuniti svoje vrijeme kroz hobije.

Klubu nedostaju sredstva

Kako bi sve aktivnosti u Petrinji opstale i održale se, Petrinjcima su potrebna potpora, sredstva i netko tko vjeruje u njihov rad i trud.

- Mi smo članica Petrinjskog sportskog saveza, kao i sve sportske udruge u Petrinji, no grad je u stvarno teškoj situaciji i biti će još neko vrijeme dok se situacija ne stabilizira. U ovom trenutku mi smo trebali igrati dvije lige, no kako nismo imali sredstava ove godine nismo prijavili seniorsku ligu, a nemamo ni dvoranu u Petrinji koja zadovoljava uvjete. Nadam se da će se možda nešto promijeniti, ili da će se pojaviti neki sponzor. Kod osnivanja kluba pomogao nam je košarkaški klub Zagreb, nakon toga i košarkaški klubovi Cedevita, Sisak i Petrinja, a otpočetka nas prati i INA kao partnera. No, sada smo u situaciji da gledamo kako da opstanemo i da u idućoj sezoni dođemo u situaciju da možemo nastaviti gdje smo stali, zaključuje Boras.