Vesna Ramljak: Ženi oboljeloj od raka najgore je reći ‘Sve će biti dobro’

U listopadu se obilježavaju važni dani posvećeni zdravlju žena, uključujući Nacionalni dan ružičaste vrpce i tjedan dojenja. Emisija Normalan život koji vodi i uređuje Ana Tomašković govori o edukaciji i podršci ženama oboljelima od raka dojke.

Liječnica Vesna Ramljak naglašava kako dijagnoza raka dojke nije identitet žene, već izazov s kojim se treba suočiti uz podršku okoline i stručnjaka.

"Dijagnoza raka dojke je tektonski poremećaj"

Kad vi dobijete dijagnozu raka, dakle, to je jedan tektonski poremećaj, pogotovo ako se radi o raku koji je već metastazirao u fazi otkrivanja bolesti, navodi Ramljak.

- Dakle, zaista tektonski poremećaj kako za osobu koja je oboljela, tako i za njene najbliže, cijelu njenu obitelj. Jer pacijentica nije samo ona bolesna, ona nije njena bolest, ali nažalost svi su involvirani i svi pate u svemu tome, a najviše pate zbog toga što ne znaju što će. Što da rade, kako da rade, kako da se odnose u svemu tome. Najgora stvar koju vi možete reći nekome, nekoj osobi, potapšati po ramenu i reći: 'Sve će biti dobro.' Dakle, nemojte to govoriti. To je nešto najgore što možete reći, 'Sve će biti dobro.' Jer samo dragi Bog zna kako će biti, istaknula je Doc. dr. sc. Vesna Ramljak, prim. dr. med. KBC Sestre milosrdnice, predsjednica udruge EUROPA DONNA HRVATSKA. 

Ramljak ističe da je dijagnoza raka često šok za pacijentice i njihove obitelji, te da je iznimno važno pružiti im dovoljno vremena za razumijevanje bolesti i mogućnosti liječenja. Psihološka pomoć je ključna jer svaka žena različito reagira na bolest, a sustav često zanemaruje emocionalne potrebe pacijentica.

"Ljuštura koju nosite izvana u jednom trenutku počne otpadati"

Naglašava i važnost prisutnosti bliskih osoba tijekom razgovora s liječnicima kako bi se informacije bolje razumjele.

- Kada žena oboli, odnosno ja sad govorim konkretno o ženi, kada ona oboli, sve se fokusira na liječenje. I žena se osjeća sigurnom sve dokle je ona u nekakvom protoku, protokolima, dokle ona osjeća da se, eto, taj sustav brine za nju. A o tome kako je ona emotivno, to se ostavi negdje ovako. I zbog toga i naša udruga i sve udruge i ljudi koji su benevolentni, koji razmišljaju, mislim na ispravan način, moraju od početka se potruditi da ta osoba dobije psihološku pomoć. Dakle, vi ne znate kako će osoba reagirati. Neke žene su jake, neke nisu jake. I uostalom, što to znači jaka? Ja sam za sebe mislila da sam ja jako jaka, međutim ispostavilo se s vremenom da ne i da nisam tako, jer vi izvana imate svoju ljušturu, imate svoj nekakav imidž koji ste gradili cijeli život, i sad odjednom, kako ćete vi sad pokazati da ste slabi, da ta ljuštura jednostavno otpada od vas?, navodi Ramljak.

- Dakle, meni je isto trebala psihološka pomoć. Mislila sam da ću moći bez toga, međutim ispostavilo se nakon puno godina da je to sve došlo na naplatu i da ja sad redovito u biti idem po tu svoju psihološku pomoć. I da toga nemam, ne znam što bi. Ali sam naučila kroz razgovore, kroz čitanja, kroz proučavanja, jako dugo godina sam u tome, na koji način ja mogu sa ženama razgovarati. Nažalost, rekla sam na početku da je to iluzija. Nitko nema vremena za pacijente. Nema vremena. Dakle, nažalost, u našem sustavu i dalje neki doktori za sebe misle da su bogovi, tako se ponašaju prema pacijentima. Jednostavno ne smatraju za shodnim da sjednu ženu pred sebe, da razgovaraju s njom, dodaje.

Stigma, socijalna izolacija, obitelj

Stigma i strah od odbacivanja još su prisutni, posebno u manjim sredinama, gdje žene često doživljavaju izolaciju i nerazumijevanje. Ramljak upozorava na ozbiljne posljedice takvog ponašanja, uključujući i situacije kada partner napusti ženu. Također, važno je otvoreno razgovarati s djecom o bolesti kako bi se pripremila na promjene u obiteljskom životu. Žene se često osjećaju krivima zbog bolesti, no Ramljak jasno poručuje da krivice nema, jer rak je genetska mutacija nastala pod utjecajem brojnih faktora.

- Stigma je strašna još uvijek. Možda to malo popušta u nekim većim centrima. Ali u manjim sredinama, ja sam imala priliku dosta proputovati Hrvatskom, držala predavanja, edukacije i tako, i dosta sam razgovarala s tim ženama. U manjim mjestima, u Slavoniji, u zabačenim krajevima, u Zagorju, po svim krajevima. I zapravo, žene su mi svjedočile da one se osjećaju, odnosno njihova okolica ih smatra kao da su zarazne, kao da imaju zaraznu bolest. One se ne žele, dakle, ti susjedi se ne žele družiti s njom. Znalo se čak dogoditi da ako žena uđe s tim svojim turbanom ili, naravno, sve se zna odmah, ako uđe u dućan, da svi iz dućana izlaze. Zamislite, u 21. stoljeću se to događa. Događa se to da ih muževi ostavljaju jer žena koja dobiva kemoterapiju njemu smrdi, jer žena koja je u procesu liječenja je nakaradna, nema kosu, on se više nema s čim pokazivati, i njega je to sramota. Mislim, to su tako ozbiljne stvari o kojima se mogu knjige napisati.

Kako reći djeci?

Navela je kako poznaje žene koje nikad nisu rekle djeci, što smatra da nikako nije dobro.

- Djeca moraju znati. Djeca nisu svete krave. Vi morate djecu pripremiti na život koji im slijedi. Vi morate naći načina, kroz edukaciju ili kroz svoje promišljanje, koje je intelektualno jako ili manje jako, pitajte nekog drugog, na koji način ćete vi svojoj djeci to reći. Djeca imaju pravo i moraju znati da je njihova majka bolesna.

Prevencija i neizvjesnost

Karcinom kaže, nastaje zbog mutacija čiji su uzroci višestruki - genetski, okolišni, psihološki. Iako zdrav život i mišićna kondicija pomažu, ne jamče zaštitu. Vječita je briga o povratku bolesti, stoga su edukacija, podrška i redoviti pregledi ključni. Psihološka podrška i razumijevanje okoline ključni su za kvalitetniji život oboljelih. Udruga Europa Donna i slične organizacije nastoje podići svijest i pružiti pomoć ženama kroz edukaciju i zajedništvo, jer borba s rakom dojke traje dugo i zahtjeva cjelovitu podršku.

- Žena nije samo bolest, ona je osoba koja zaslužuje razumijevanje, ljubav i pomoć na svakom koraku svog puta, zaključuje docentica Ramljak.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: