Inkluzija za djecu s teškoćama treba početi prije prvog dana škole

Djeca s teškoćama u razvoju, kao i sva druga djeca, s uzbuđenjem su čekali početak nove školske godine. No, jesmo li kao društvo i obrazovni sustav doista spremni za njih? Jasmina Kundić iz udruge Frendofon u emisiji Normalan život koju vodi i uređuje Ana Tomašković, istaknula je kako je inkluzija proces koji zahtijeva pripremu i suradnju svih sudionika – škole, roditelja, stručnjaka i lokalne zajednice.

Suradnja roditelja, učitelja, stručne službe i pomoćnika treba početi mnogo prije 7. rujna

Veliki izazov za djecu s teškoćama je prilagodba na novu sredinu i uspostavljanje povjerenja, što može biti dugotrajan proces. Isto tako, i roditelji se često suočavaju s neizvjesnošću i nedostatkom jasne podrške od škole i stručnih službi. Kundić naglašava da bi suradnja trebala početi mnogo ranije, prije samog početka školske godine, kako bi se djeca mogla upoznati s prostorom i osobama koje će im pomagati.

- Mi smo udruga koja osim što pruža neke usluge i djeci, podrška smo cijelim obiteljima. Mi doista želimo podignuti svijest u društvu i utjecati na društvo da inkluziju doista i počnemo provoditi u pravom smislu riječi. Sada su naši klinci krenuli u školu. I to su, pogotovo za djecu koja tek kreću, veliki izazovi za djecu s teškoćama u razvoju. To je nešto novo, nešto što oni tek trebaju upoznati, prihvatiti i saživjeti se s tim. To može za mnoge biti jedan dugotrajan proces. Isto moram napomenuti da nije samo izazov djeci, izazov je i roditeljima zbog toga što ne znaju kakva će suradnja biti sa školom, s učiteljicom, sa stručnom službom, s pomoćnikom u nastavi. I ono što mi primjećujemo je iz iskustva koje dobivamo od roditelja djece s teškoćama u razvoju je zapravo ta rekla bih formalna pripremljenost. Svi ostanu zatečeni kada dijete koje je drugačije, koje ima različite potrebe, kada doista krene u tu školu i kada počne živjeti u toj školi, ustvari živjeti u toj zajednici, rekla je Jasmina Kundić, predsjednica Udruge Frendofon, Karlovac.

Kundić ističe da u sustavu zapravo ne očekuju određene izazove s kojima se kasnije susreću, da nisu pripremljeni i nemaju unutar sustava dobru podršku da se s tim izazovima nose.

- Suradnja bi trebala početi puno prije početka školske godine. Znam da se na inicijativu samih roditelja poneka djeca, ako je škola za takvu suradnju, dovode i prije početka školske godine da se upoznaju s prostorom. Vi morate znati da je autističnoj djeci vrlo bitna ta predvidljivost. Trebali bi se upoznati s prostorom. Učiteljica bi se trebala upoznati s njihovim načinom komunikacije, potrebama, s onim što djetetu smeta, što mu je potrebno da bi uspio pratiti nastavu. To je sve proces koji bi trebao započeti prije samog početka školske godine. A bojim se da taj dolazak 7. rujna u školske klupe, ako nitko od sudionika nije pripremljen je prilično šokantan za sve, navodi Kundić.

Projekt "Odmor od skrbi"

Kundić također ističe važnost projekata poput "Odmor od skrbi" koji pomažu roditeljima djece s teškoćama, no upozorava na nedostatke u dostupnosti takvih usluga za zaposlene roditelje.

- Projekt "Odmor od skrbi" je bio vrlo specifičan i naša udruga je razmišljala prijaviti se za to, ali primjerice, da smo se prijavili na taj natječaj, ja ne bih imala pravo na "Odmor od skrbi" zbog toga što su ciljna skupina bili samo roditelji njegovatelji. Ja sam roditelj koji radi pola radnog vremena i ja ne bih mogla biti korisnik. To je bio pilot-projekt i ja se nadam da će provedbeno tijelo i naše ministarstvo nešto iščitati iz toga i iz komentara roditelja, jer tu se dogodila ta neka nepravda u odnosu na roditelje koji su zaposleni na pola radnog vremena. Nadam se da će taj pilot-projekt zapravo i pokazati koliko je to potrebno, ali i da treba obuhvatiti sve roditelje djece s teškoćama u razvoju, rekla je.

Svako dijete ima potencijale

Svako dijete ima svoje jedinstvene izazove, ali i potencijale koje treba prepoznati i razvijati. Fokus na potencijalima, a ne samo na teškoćama, ključan je za uspješnu inkluziju i razvoj djeteta, istaknula je Tomašković.

- Voljela bih da u odgojno-obrazovnom sustavu razgovor krene upravo tako - o potencijalima djeteta. Mi se moramo fokusirati upravo na njihov potencijal i na ono u čemu su oni dobri, nešto što oni vole, u čemu uživaju. Jer, naravno, da će usvajati gradivo, znanje i iskustvo kroz nešto što im je zanimljivo. I kroz to treba gledati njihov potencijal. Mi se možda previše fokusiramo na teškoće i onda se pogubimo u tome što treba razvijati kod djeteta. Često vidimo da se svi ti razgovori i sa stručnom službom i s učiteljicama, učiteljima svodi na to koja je djetetova teškoća. Jako malo je razgovora o tome koji je djetetov potencijal. Ali ako mi krenemo i usmjerimo fokus na potencijal, ja sam sigurna da bi i te teškoće dolazile manje do izražaja, jer djetetu bi se poticalo nešto što on ima u sebi, nešto što je njemu prirodno. Ja bih voljela da se ta teškoća i ti izazovi gledaju kroz nešto što se zove prilagodba. To je nešto što je pomoć da bi se ostvario potencijal. Tako da, da, definitivno prioritet mora biti i fokus mora biti na potencijalu djeteta. I meni se sviđa što sam počela primjećivati kod terapeuta da se oni sve više usmjeravaju na to što je potencijal, a ne ono što bi trebalo promijeniti. Jer mi ne možemo mijenjati. Neke stvari će ostati za cijeli život. To je nešto što se ne može promijeniti kroz nikakve vježbe, ističe Kundić.

Tomašković je navela primjere prilagodbi u školama, poput omogućavanja djetetu da se u razredu slobodno kreće kada mu je to potrebno, što pokazuje kako inkluzija može oplemeniti cijelu zajednicu. Prava inkluzija nije samo fizički pristup u učionicu, već i stvaranje okruženja u kojem dijete može ostati, osjećati se sigurno i razvijati svoje sposobnosti.

- To je prilagodba. Prečesto govorimo o prilagodbi, samo izgraditi rampu, izgraditi lift. Ovo su prilagodbe koje su potrebne određenim osobama s invaliditetom. Kada mu omogućiš lift da on dođe u tu učionicu, ti njemu moraš omogućiti da on ostane u toj učionici, a ne samo dolazak, naglasila je Kundić.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje: