Voće za kraljeve koje čeka svoje zlatno doba

Umjesto u nekom uredu, diplomirani ekonomist Denis Rubić, koji se rodio, odrastao i školovao u Njemačkoj, radije je izabrao rad na zemlji Katunima pokraj Šestanovca, pa se odlučio za uzgoj višnje maraske.

Denis je jedan od prvih koji je u našoj županiji koristio i predpristupne EU fondove. Zasadio je više od 20 tisuća stabala višnje maraske na oko 50 hektara, što je je jedan od najvećih individualnih nasada u Hrvatskoj. Berba je u punom jeku, a Denis je sretan što ga je zaobišla hladna fronta u travnju i nedavna tuča, zbog kojih su stradale mnoge poljoprivredne kulture.

- Računam da će biti oko 30 tona. Nasad je relativno mlad i u ekološkoj smo proizvodnji. Ovo je zaista škrta zemlja koju zovu Golo brdo, tako da nemamo optimalne uvjete, ali imamo izvrsnu kvalitetu, kaže Denis.

Zlatno doba maraske

Maraska se najčešće povezuje s Ravnim kotarima, no nekad ju je u velikim količinama i nasadima bilo i na području Splitsko-dalmatinske županije. A njezina rasprostranjenost je od Ploča do Ravnih kotara.

- Sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, kad je bilo zlatno doba višnje maraske, najveći proizvođačii bila su Brela i Selca na otoku Braču gdje je 1975. ubrano 60 vagona višnje maraske. Danas, ne znam hoće li cijela Hrvatska ubrati 20 vagona, kaže Frane Strikić sa splitskog Fakulteta mediteranske poljoprivrede.

Na nasadu u Katunima plodovi su zdravi, zreli, sočni i slatki. I upravo takav kvalitetan plod jednim dijelom ide izravno na tržište, i izvozno i domaće, no veći dio ipak ide u preradu. Berba višanja nije lagan posao, pa strojevi kupljeni uz potporu fondova olakšavaju berbu. Ono što ide izravno na tržište kao plod bere se ručno, a ono što ide u preradu bere se strojno.

- Imamo partnera koji po našoj recepturi radi rakiju od maraske, liker, džemove, sokove, energetske pločice itd. Cilj nam je imati finalni proizvod. Nešto od toga smo prezentirali u Berlinu na Zelenom međunarodnom tjednu i to se pokazalo kao dobar potez, kaže Denis.

Višnja maraska ima relativno kratku vegetaciju, jer cvate u travnju a bere se već početkom srpnja, pa i ranije. Klima, tlo, orografija prostora, daju vrhunske rezultate - jedinstvene u svijetu, naglašava Frane Strikić. 

Jedinstveni rezultati samo u Dalmaciji 

- Takve rezultate nisu postigli ni Talijani. Bilo je pokušaja sadnje u Češkoj, bilo je u našoj Podravini pokušaja, Mađarskoj i nigdje nije dala rezultate. Zato što se ovdje radi o skladu zemljišnih uvjeta - škrta zemljišta sa dosta skeleta, uglavnom karbonarnog sastava i obilje sunca sa jako malo vode, dodaje.

Da nije strojne berbe, unatoč rodbini i prijateljima koji priteknu u pomoć, berba bi potrajala, jer spor je to posao. Mora se raditi u dvije smjene, a jedan izvrstan berač u cijelom danu može ubrati najviše do 100 kg, a takvih je malo, no tresač to napravi u nekoliko minuta.

Nekad se sve radilo ručno, što je bilo naporno, pa je uz nestanak otkupa to bio jedan od razloga što se smanjio uzgoj tog voća. No, uz strojeve danas je lakše, a kad bi oni koji trebaju malo bolje razmišljali, uvidjeli bi da maraska može ponovno imati svoje zlatno doba.

Nitko nema marasku

- Sok od naranče, jabuke ili bilo koji drugi možete popiti u hotelu u Beču, Parizu, Moskvi, gdje god hoćete. Takve sokove mi ne trebamo servirati u našim hotelima gostima. Trebamo im servirati sok od višnje maraske kojeg nema nigdi, koji nitko nema u svijetu nego mi i tada višnja marska ima svoju perspektivu, smatra.

No, kao i u cijeloj dalmatinskoj poljoprivredi, zakazale su sve resorne službe, i poljoprivredne i turističke, pa se naši proizvođači i dalje uporno bore s vjetrenjačama. A u Katunima ni s vjetrom ni s vjetrenjačama nisu se borili berači, kažu, uživali su.

Maraskino uvršten u protokol Svete Stolice

Višnja maraska traženo je voće. A osim u plodovima može se uživati i u sokovima, marmeladama, rakiji, likerima, a posebno u njezinom u svijetu najpoznatijem proizvodu, maraskinu. Malo je onih koji znaju da je maraskino uvršten u protokol Svete Stolice među pića koja se tamo mogu popiti.

Pio ga je i francuski književnik Balzac, engleski kralj George 4. čak je slao flotu u Hrvatsku po zadarski maraskino. Pio ga je i posljednji ruski car Nikolaj, i to maraskino baš iz ovih krajeva, a pio ga je i Kazanova. U bilo kojoj drugoj zemlji to bi se i te kako iskoristilo za stvaranje i promoviranje brenda, no naši, oni koji bi se time trebali pozabaviti, duboko su zavaljeni u foteljama.