Životni izazovi gluhih osoba

Posjetili smo Savez gluhih i nagluhih osoba Grada Zagreba i porazgovarali s njegovom predsjednicom Ivanom Rajić Mišković o tomu kako je izgledalo njezino obrazovanje i svi izazovi s kojima se susretala kao gluha osoba.

S obzirom na njezinu gluhoću, ali i neosjetljivost okoline, Ivani Rajić Mišković nije bilo lako obrazovati se, no završila je ekonomsku školu, a zatim i fakultet - smjer računovodstvo i financije.

- U vrijeme studiranja nisam imala komunikacijskog posrednika, prevoditelja. Teško sam pratila predavanja. Profesori su mi dosta pomogli i dosta sam imala podršku svojih roditelja. Tako sam mogla savladati do kraja fakultet, kaže Ivana.

Bez komunikacijskog posrednika gluhim osobama teško je stjecati nova znanja, sudjelovati u društvenim aktivnostima ili obavljati svakodnevne zadatke poput odlaska na policiju, liječniku i slično. Najveći je problem komunikacijska barijera:

- Potrebno je više prevoditelja zaposliti zato što nam  ih nedostaje. Po novom zakonu manji broj sati ćemo dobiti za korištenje komunikacijskog posrednika, zato što u Zakonu o znakovnom jeziku priznaje se da mi imamo pravo, gluhe i nagluhe osobe, na potpunu informaciju i točnu pravovremenu informaciju, a Hrvatska je potpisnica Konvencije UN o ljudskim pravima i mi moramo dobiti potpunu i točnu informaciju i zato nam fali jako puno prevoditelja koji bi nama pružili i dali potpunu informaciju, ističe Ivana.

Životni izazovi Ivanu nisu spriječili da uživa u svojim hobijima. Trudi se živjeti zdravo, brine se o svome tijelu tako što odlazi u teretanu i jede zdravu hranu koju voli sama pripremati. Obožava automobile i vožnju, ali i putovanja te, ono najvažnije, nova iskustva i avanture prepune adrenalina.

- Više se fokusiram kad vozim auto jer ne čujem na vizualne stvari. Moram normalno u prometu paziti, a isto, recimo, čujuće osobe više mogu uživati u muzici u autu, dok se ja više fokusiram vizualno, dodaje Ivana.

Promet u Zagrebu i okolici je nepredvidiv i dinamičan, sve ovisi o danu i situaciji na cesti:

- Nema puno oznaka recimo za nas gluhe nekakve ako su nekakvi problemi na cesti ili nemamo dovoljno oznaka da možemo primijetiti da je nekakav kaos u prometu ili nešto da se dešava, napominje Ivana.

Okolina nema dovoljno znanja o gluhoći i problemima s kojima se gluhe osobe svakodnevno susreću. Mnogi zbog straha i vlastita neznanja izbjegavaju zaposliti gluhe osobe,

- U bivšoj firmi, kad sam radila, čujuća okolina je bila i ja sam bila jedina gluha osoba. Nisu me razumjeli, niti moje potrebe... Nisu znali kako bi mogli komunicirati sa mnom, kako bi mi mogli objasniti što bi trebala raditi. Uvijek su me, 'ajmo reći, diskriminirali, nisu se trudili dovoljno mi objašnjavati da shvatim posao, šta bi trebalo raditi, upozorava Ivana.

2019. godine uspješno se zaposlila u Savezu gluhih i nagluhih Grada Zagreba gdje i danas radi i čija je predsjednica.

- Unatoč svim izazovima, rad, trud, volja i upornost - isplate se, ističe Ivana.

- U javnim institucijama bi trebalo barem jednu osobu zaposliti, koja zna znakovni jezik i trebalo bi proširiti da više ljudi nauči znakovni jezik da bi mogli lakše komunicirati s gluhim i nagluhim osobama, makar osnove znakovnog jezika, ne mora to biti nešto ekstra stručno, ali bi trebali barem osnove znati tako da bilo koja gluha osoba kad dođe u bilo koju instituciju, da može se lakše sporazumjeti, smatra Ivana.

Sve više gluhih osoba između sebe ima ljubavnu vezu, a nema baš puno ljudi gluhih i čujućih osoba u vezi:

- Najveći je problem u komunikaciji i je li se gluha i čujuća osoba, ako su u vezi, razumiju. Je li možda čujuća osoba želi naučiti znakovni jezik. Ako želi naučiti, onda je puno lakše komunicirati, biti u ljubavnoj vezi, ali uvijek je u većini situacija je između nas gluhih osoba da smo zajedno u ljubavnoj vezi, kaže Ivana.

Poruka svima je da budemo obzirni, pokušamo shvatiti svijet gluhih osoba te da izbjegavamo izraz „gluhonijem" jer to mnogima smeta.

- Obožavam znakovni i obožavam se družiti sa gluhima, poručila je Ivana.