Chioggia, poznata pod nazivom mala Venecija

Chioggiu često je nazivaju malom Venecijom iako je od nje starija gotovo tri stoljeća. No od osnutka Serenissime ova dva grada dijele zajedničku povijest, pa i urbani razvoj.

Sredinom Chioggie prolazi kanal Vena. Devet mostova povezuje dva dijela grada: onaj iz kojeg se stoljećima vladalo i onaj u kojem su pučani živjeli. Posebnu čar imaju uličice ili kale.

- Svaka uličica ima ime, kao u Veneciji. Dakle imamo lijepu sličnost bilo da se radi o kanalima, mostovima, uličicama, bilo o natpisima na uličicama. Zovu se "nicoletti". Na natpisima stoji prezime najistaknutije obitelji koja je za vrijeme Mletačke Republike živjela u toj ulici, rekla je povjesničarka Nicoletta Ballarin.

Na popisu svjetske baštine UNESCO-a

Povijesni dio Chioggie našao se i na popisu svjetske baštine UNESCO-a, i to zbog specifične urbane strukture grada. Ulice se protežu poput dvostrukog češlja.

- Uz svojih 840 metara dužine, Narodni korzo - središnja ulica, ima karakteristični kratki zavoj od 5 stupnjeva. Taj je zavoj u funkciji zaustavljanja udara bure koja u Chioggi puše kao i u Trstu, kazala je Ballarin.

U renesansi se razmišljalo o svemu, kaže, a toj genijalnosti pridonosi i sat na zvoniku crkve svete Agate. Najstariji je sat na svijetu koji je u funkciji na jednom zvoniku.

- U desetom spjevu Božanstvene komedije Dante Alighieri spominje ovaj sat. Dakle, ako ga on spominje, a umro je 1321. godine, onda je naš sat bio u funkciji i prije toga, objasnio je čuvar zvonika.

Tako već više od 700 godina stanovnicima odbrojava sate.

Lukobran Santamarine dugačak kilometar i pol

Svatko tko posjeti Chioggiu, može uživati u starim i novim vedutama. Tako je doista impozantno prošetati lukobranom Santamarine dugačkim čak kilometar i pol. Možemo biti ponosni jer je izgrađen od blokova istarskoga kamena. S lukobrana se za vedrih dana vidi Istra - odnosno porečki zvonik.

Na lukobranu još jedna specifičnost - niz od sedam ribarskih kućica - takozvanih bilanci, u prijevodu vaga.

- To je ribarska kućica koja u dijelu nad morem ima konstrukciju - alat za ribolov. Zove se bilancia, kao jedna mreža. Mreža je četverokutnog oblika i pomiče se gore-dolje kako bi se mogli prikupiti plodovi mora, objasnio je ribar Davide Boscolo. 

- Podizanje mreže ovisi o onome što želimo uloviti. Najčešće se podiže svakih 15 do 20 minuta. Kao što sam rekao - ovisi o vrsti ribe. U ovo vrijeme najčešće se love girice, cipli, brancini, ali i lignje, kazao je.

Dio onoga što ulove, ribari spremaju u ribarskoj kućici. Neki su bili i dosjetljivi pa su prostor za vrijeme turističke sezone pretvorili u male riblje restorane. Ititurizam - odličan spoj tradicije i modernog.

U povijesnom dijelu Chioggie stanovnici, ali i ostali gurmani koji vole ribu čekaju svoju priliku. Neki da ribu kupe, a neki da je ukradu (galebovi). I za radnog dana ribarnica - dobro posjećena. Ni izbor ribe i morskih plodova nije loš. U oko su mi upali minijaturni račići koje kod nas baš nisam primijetila.

- Račići se pripremaju kao prženi, pobrašnjeni i prženi, objasnio je Roberto Perini, prodavač ribe.

Kao što je i uobičajeno za plitke vode lagune, u ponudi ribe i rakova dominiraju kanoće, sipe i školjke. No našim delicijama Talijani ne mogu odoljeti.

- Škampe prodavač ribe Claudio Friziero nabavlja iz Hrvatske, a kaže da se mogu jesti i sirovi.

Povijesni dio Chioggie nije pust, ondje stanovnici žive

Stanovnici Chioggie, kojih je oko 49.000, ponosni su što žive u povijesnom dijelu grada, za razliku od Venecije u čijoj je povijesnoj jezgri sve manje domicilnog stanovništva.

- Ako živiš u povijesnoj jezgri, ne uživaš u udobnosti koju bi imao u modernim, novim zgradama. No živjeti u povijesti nema cijene, izjavio je Daniele Tiozzo Brasiola, dogradonačelnik Chioggie.

Živjeti s morem i od mora za Chioggiu je od životne važnosti. Tu je ribarstvo, turistička ponuda u kampovima i na plažama, a centar grada od prošle su godine oživili i novi turisti.

- More je jedan vrlo važan segment za naš grad kad je riječ i o kruzerima koji dolaze s mora. Za Chioggiu koja je okrenuta turizmu - more je sve, poručio je.

Dok se Venecija bori s problemom kruzera i milijuna gostiju, Chioggia je prihvatila one manje, s do tisuću turista. Prošle ih je godine bilo 13 i pomogli su opstanku ugostitelja i trgovina u povijesnoj jezgri.

Možda je pomalo čudno u povijesnim uličicama vidjeti automobile. No u njima se živi. A gdje je života, tu je i budućnosti.