Atelje Koraljke Kovač kao utočište osame

Koraljka Kovač najnovijim umjetničkim djelima uvodi nas u svoj svijet apstrakcija. Atelje je, kako kaže, na neki način utočište osame, a tako je nazvala i svoj najnoviji ciklus.

Koraljka Kovač istaknuta je slikarica apstrakcija na hrvatskoj likovnoj sceni. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a slikarstvom se aktivno bavi i izlaže još od 1990-ih.

- Voljela sam crtati, i puno sam crtala, ali zapravo mislim da je trenutak odluke bio kad sam u osnovnoj školi u sedmom ili na početku osmog razreda dobila u ruke knjižicu sa svim srednjim školama i kad sam našla Školu primijenjenih umjetnosti. Od tog trena do danas me vodilo to da je to ono čime se zapravo želim baviti, što je nekako moje primarno područje izražavanja, priča nam Koraljka.

"Utočište osame" njezin je najnoviji ciklus nastao u posljednjih 7 mjeseci kao rezultat intenzivne introspekcije:

- Atelje je zapravo utočište osame i prostor gdje ti i sam sa sobom stvaraš gdje se povezuješ s izvorom kreacije i gdje onda ulaziš u te kreativne procese i izlaze te slike. Prva ideja je bila da razmišljam o tomu da bi ciklus bio ružičast. Druga ideja je bila da to budu i veliki formati pa sam tri slike radila nekakvih mjesec i pol dana i bile su na zidu veće nego što su ove u galeriji, ali ni to nekako nije išlo. I onda sam zapravo krenula u manje formate i to je krenulo lagano teći i eto, tako nastaje pedeset slika manjeg formata, 56 puta 56 i nastaju paralelno uz njih i par slika većeg formata metar i pol na metar i pol, objašnjava Koraljka.

Kombiniranom tehnikom na akvarel papiru slikarica daje uvid u zanimljiva putovanja i iskustva čiji doživljaji su utkani u oslikana platna.

- Kroz više ciklusa se provlači ta plava boja i volim stupnjevati plavu, koristiti više tih plavih i stupnjevati tonalitete, nijanse... Isto tako postoji ta povezanost s karmin bojom, odnosno ružičastom, koja onda ide i prema svijetlim tonalitetima. Tu i tamo se pojavljuje i narančasta. Neki potezi zelene, žute, ljubičaste kredom. Znači, tuševi su ovdje glavni. Ono što je isto tako važno je da radim u više slojeva, kaširam tanke slojeve papira na podlogu akvarel papira, kaže Koraljka.

- Možda se na nekim od ovih slika može prepoznati nešto, ali ja volim to ostaviti osobi koja gleda, da možda dobije neku asocijaciju pa prepozna u tome neku vizuru, neki krajolik koji može biti unutrašnji krajolik ili asocijacija na neki pejzaž, dodaje Koraljka.

Koraljka Kovač izvanredna je profesorica u umjetničkom području na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, Zavodu za dizajn tekstila i odjeće. Studentima svakodnevno pomaže da pronađu svoj likovni izričaj i umjetnički identitet:

- Iz iskustva rada sa studentima mislim da je jako važno da probaš studente voditi prema njima samima, da probaju doći do te iskre koju imaju u sebi, prostora vađenja te kreacije i da ih onda nakon toga vodiš unutar njihovog senzibiliteta, pokazujući neke druge autore koji imaju neke veze s njima, da kroz njih možda isto tako nađu inspiraciju. Mislim da je jako važno da ih se pusti slobodno unutar njihovog kreativnog izražavanja. Nekako, to je moj princip. Znači, ne volim nametati ništa jako oštro i jako strogo, nego volim da to sve bude mekano. Kad napravim neke radove, trudim se naći nešto dobro unutar te kolekcije radova, na kreiranju tekstila - to predajem. Trudim se naći nešto dobro i onda iz toga ih voditi dalje, zaključuje Koraljka.

Slikarstvo je za nju prostor apsolutne slobode, a radovima promatraču omogućuje da uđe u neke nove neistražene svjetove.