Biologinja Iva razbija strahove od zmija i pauka

Zbog njezinih informativnih i zabavnih videa, mnogi se manje boje zmija i pauka. Mladoj biloginji Ivi Čupić područje znanstvenog interesa su upravo pauci. Uz brigu za omražene stanovnike životinjskog svijeta, daje i psihološku podršku za sve kojima je potrebna. 

Biologinja i suradnica Zavoda za molekularnu biologiju Instituta "Ruđer Bošković" Iva Čupić od malih nogu obožava životinje s previše i s premalo nogu. Osim mačaka, njezini su kućni ljubimci zmije i pauci:

- Kako sam već krenula kao jako mala proučavati stvari po vrtu, stvarno se ne sjećam kada sam to toliko zavoljela, ali kad sam saznala da biologija kao takva postoji, da ljudi crtaju, opisuju životinje, to je ono što sam ja radila u bilježnicama kad sam bila mala. Okej, to je to, biologija je za mene. I to je krenulo negdje u nižim razredima osnovne škole i zadržalo se, priča nam Iva.

Profil na Instagramu na kojem je prati više od 16 tisuća ljudi posvetila je zmijama, paucima i drugim beskralježnjacima. A kakvi su kao kućni ljubimci?

- To nije kao da imate sisavce, nisu toliko komplicirani, ali recimo, ako bih ja voljela otići na neke terene na duže vremena, onda mi se treba neko brinuti za životinje, tako da trenutno imam samo tri zmije, jedno dvadesetak pauka i to je to, otkriva nam Iva.

- Jedan kraljevski piton se zove Kifla zato što, naravno, oni imaju obrambeni mehanizam da se smotaju u kuglicu i to mi je bilo jako slatko. Ostao je kifla. Opanak je dobio ime po tome što mu nosić, koji malo možda podsjeća na nosić poskoka, izgleda kao opanak i Kravić je, tj. Quattro, dobio ime po tome što je kravosas, tako da to je bilo nekako logično, objašnjava Iva.

Zanimljivim videima Iva poručuje da se ne bismo trebali bojati tih životinja. S vremenom su joj se mnogi počeli javljati s pitanjima o svojim fobijama:

- Počelo mi se još više ljudi javljati i rekli su - "ajme Iva", kao i "vidiš stvarno si mi smanjila strah", što je meni inicijalno bilo i dosta, bila sam iznenađena, nisam očekivala da će stvarno taj odmaknuti način edukacije preko ekrana, a ne uživo, moći pomoći ljudima da smanje strahove, kaže Iva.

- To su bili nekakvi bazični videi o tomu kako se neka životinja kreće, koliko ima jak otrov, je li uopće ima otrova, jer postoji puno mitova o nekim životinjama, da su opasne ili otrovne za čovjeka kada to nije slučaj. I u biti, to je ono što najviše smanjuje strah ljudima, čak i kada je iracionalan, dodaje Iva.

Kaže da u većem dijelu Hrvatske nema mjesta strahu od zmija. Ipak, treba biti katkad oprezan na lokacijama gdje se nalaze za čovjeka potencijalno opasne životinje:

- Kod nas postoje, naravno, tri otrovnice za koje svi vjerojatno su čuli i to su poskok, riđovka i planinski žutokruk kojeg je najteže od svih sresti i svi su, naravno, isto tako čuli za crnu udovicu. Ali opet oni imaju i specifična staništa na kojima se mogu naći, specifična ponašanja koja idu k tome da što više izbjegavaju ljude, tako da u biti strahu mjesta nema, poručuje Iva.

Strah ponekad prenose mediji:

- To čine kroz naslove koji budu u stilu "najezda" kada u biti najezde nema, nego se jednostavno odrasle jedinke pojavljuju u to vrijeme i u biti je puno bolje raditi ovakvu edukaciju npr. kroz medije, pitati stručnjake, napominje Iva.

Većina naših vrsta pauka otrovna je, ali ne za ljude. To je i ono što je najčešće pitaju:

- Većina pauka oko Zagreba nema tako snažan otrov. Dapače, ako niste alergični većinom da i dođe do ugriza pauka, tj. uboda pauka, iako je sad problematična nomenklatura oko toga, to će biti nekakav najjače plik u razini ose ili pčele. Najčešće ne bude čak niti ništa. I to će splasnuti samo, objašnjava Iva.

Ipak, uvijek treba paziti kod takvih ugriza i uboda:

- Kada nismo vidjeli što je uzrokovalo sekundarnu infekciju i eventualno ako smo alergični, što se naravno, pokaže relativno brzo, ali stvarno nema nekog pretjeranog straha od životinja, specifično paukova kod nas, kaže Iva.

Dječji zanos oko biologije kod nje ne jenjava, Iva se trudi odagnati strahove i gađenje te prezir prema životinjama koje slobodno u gradovima žive, a nisu kućni ljubimci. Najviše voli odlazak na teren, u prirodi se osjeća svoja na svome:

- Puno više me usrećuje promatrati ih u prirodi na njihovim staništima, dapače, što više mogu na taj način da te životinje ne primijete.  To je, naravno, dosta teško kod nekih tipova životinja, puno je lakše pauke promatrati na taj način njihovu ekologiju, ponašanje, jer, naravno, imaju puno kompleksnije ponašanje nego što se smatra, nisu samo kao bezglavi, kao što to ljudi zamišljaju kod beskralježnjaka, a između toga vidi se puno toga na terenu, što nije možda ciljano što želimo vidjeti - od različitih staništa do drugih životinja, do načina na koji su ljudi napravili suživot s prirodom u skladu s prirodom, tako da to bude prekrasno, pogotovo kad se ide po Hrvatskoj gdje onda shvatiš da ljudi jako malo putuju po vlastitoj zemlji i malo toga vide, komentira Iva.

U budućnosti priželjkuje male terenske izlete za ljude koji nemaju toliko doticaja s biologijom, a koji poput nje gaje ljubav prema prirodi. Tako bi stekli iskustvo terenskog biologa:

- Možda formirati taj neki model, vani je to "citizen scientist", znači znanstvenici građani gdje u biti ljudi koji nisu stručnjaci doprinose znanosti svojim istraživanjima, zajedno s biolozima, zaključila je Iva Čupić.