Advent u dječjem vrtiću Poliklinike SUVAG

Pjesma, ples i dobra atmosfera dočekali su ekipu emisije Dobro jutro, Hrvatska u vrtiću zagrebačke Poliklinike SUVAG, gdje svakodnevno provode rehabilitacijski programi.

U Dječjem vrtiću Poliklinike SUVAG provodi se rehabilitacijski program kojemu je svrha rehabilitacija slušanja i govora djece oštećena sluha, ali i djece s jezično-govornim teškoćama, a sve prema načelima verbotonalne metode. Početak blagdanskog razdoblja obilježili su pjesmicom:

- To je jedno od sredstava koje koristimo u poticanju jezičnog govornog razvoja naše djece zato što su to pamtljive melodije i djeca je zapravo s veseljem koriste u svakodnevnom životu. Budući da smo ušli u jedno vrlo čarobno razdoblje, razdoblje Adventa koje je zapravo započelo dolaskom Nikole, ali i Krampusa, to je temelj za rad s djecom zato što imamo prikaz dobra i zla, a u svakome od nas čuči jedan Nikola, ali i Krampus. I to nam je zapravo baza za daljnji rad i temeljem toga sam kreirala jednu pjesmicu koja govori o Nikoli i Krampusu, kaže Nikolina Olić, logoped i voditeljica skupine djece s govorno-jezičnim teškoćama.

Upravo pjesmica sadržava stihove zadane jezično-govorne strukture koje djeca moraju zapamtiti.

- Pratimo taj slijed slijeva na desno, idemo odozgora prema dolje, i samim time znači potičemo njihovo razumijevanje. S tim da u pjesmici svaka riječ nije slikovno prikazana izolirano, znači stavljena je u kontekst. I sam taj kontekst osnažuje i situacijsko razumijevanje, pa dolazimo do leksičkog, odnosno do jezičnog razumijevanja. I osnažujemo izražavanje, spontano zapamćivanje, aktivno zapamćivanje, radnu memoriju, pažnju, izdržljivost i dolazimo zapravo do vještina fonološke svjesnosti, objašnjava Nikolina Olić. 

Dijana Merey Sarajlija je fonetska ritmičkarka koja tekođer radi s mališanima u SUVAG-u:

- Kao što ja sad malo imam tremu stati pred kameru jer je to meni neki viši domet mojih komunikacijskih sposobnosti, možete misliti kako dijete ima tremu kad mora stati pred neki auditorij. Tako da su ovakve svečanosti odlična prilika da se dijete pripremi nekako za vanjski svijet, za nešto novo, za novu situaciju. I tu se vidi koliko je dijete spremno izaći, odnosno koliko se oslobodilo u komunikaciji i koliko smo mi uspjeli u nekim svojim programima, kaže Dijana Merey Sarajlija.

Djeca svakoga dana, u skupinama od po njih 12, provode ovdje 5 sati. Osim grupne rehabilitacije, provode se i individualne te glazbene simulacije i stimulacije pokretom i plesom.

- Zašto to? Zato što je zapravo glazba i pokret djeci nešto vrlo prirodno i spontano. I profesor Guberina, koji je osnivatelj cijele ove naše ustanove, je zapravo vrlo rano i davno polovicom prošlog stoljeća shvatio koliko je to djeci prirodno i normalno i upravo putem elemenata glazbe i elemenata, odnosno funkcionalnog pokreta, kako mi to zovemo, je zapravo uspostavio metodu verbotonalnu metodu, napominje Merey Sarajlija.

- Djeca često ne razumiju pitanje i odgovor, sami dijalog. Dakle, tu često imamo nekakve igre takve. Pa i ovo što je kolegica rekla, nekakvi dijalog između dobra i zla, to je sad tema. Ali mi to sve zaista iskoristimo da bismo korigirali glas, u našoj izvedbi imamo 'tap tap štap'. Dakle, već smo nekako izdvojili taj - tap tap koji je zapravo dio riječi štap. Š je djeci teži glas obično nego t. Dakle, tu su ti segmenti gdje oni kroz igru uopće tapkaju i onda šumimo i dođemo do riječi štap koje vidimo u ovako jednoj priredbi, dodaje Merey Sarajlija.

Putem pokreta i kreativnog plesa potiče se govorno-jezični razvoj:

- Upravo sad ja tu nešto mašem rukama. Dakle, mi ne pričamo samo ustima, kako to često mislimo. Govorimo zapravo cijelim tijelom i da ja sad i ne radim rukama, imamo uzdah, uzmak... Sve su to elementi govora na koje nam je pažnju skrenuo profesor Guberina. Nazvao je to vrednote govornog jezika, dakle taj neverbalni dio koji je jako bitan u verbalnom dijelu. Mi ako naglasimo "ja sam tu sada - sada cijelim tijelom", upravo to radimo s našom djecom, s time da ako želimo korigirati da, onda ćemo raditi - da. Kvalitetu tog pokreta ćemo prenijeti, ja sad govorim rukama, ali u cijelo tijelo gdje ćemo imati lagano opuštanje, pa neki napetiji glas - ta, odnosno u kombinaciji s raznim vokalima, tako da igramo se zapravo našim govorom, zaključuje Dijana Merey Sarajlija.

Pomoću recitiranja, pjevanja i plesanja cijelo nam tijelo uranja u komunikaciju, izražavanje. Takav način rada kroz igru dobra i zla, potiče kod djece bujicu emocija. To je voditeljicama sredstvo da dopru do svakog djeteta te ga potaknu da izražava emocije i uživa u druženju.