Odgovorno ponašanje mladih u virtualnom svijetu

"Alati za moderno doba" projekt je Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, kojim se potiče osnaživanje učenika na razvoj odgovornog ponašanja u virtualnom svijetu. 

Digitalni uređaji postali su sastavni dio života djece, mladih i odraslih. Svakodnevni život nezamisliv nam je bez interneta. Njime se koristimo za obavljanje školskih ili akademskih zadataka, poslovnih obveza, za komuniciranje, povezivanje s prijateljima i članovima obitelji ili za razonodu.

I dok virtualno okružje nudi mnoge mogućnosti, nosi sa sobom i brojne rizike. Na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu osmislili su projekt “Alati za moderno doba” kojim se trude djecu i mlade osnažiti i podučiti kako da se odgovorno ponašaju u virtualnom okružju. 

- Ovaj preventivni program namjerno je fokusiran upravo na učenike sedmih i osmih razreda osnovnih škola. Dakle, to je razdoblje od otprilike 12. do 14. godine života, odnosno razvojno razdoblje rane adolescencije. Mi znamo da najveća vjerojatnost razvoja intenzivnijih online interakcija će se javiti između 14. i 18 godine života i upravo je ovo pravo vrijeme za ulaganje u prevenciju nekih rizičnih ponašanja i dodatno osnaživanje socioemocionalnih vještina kod mladih, kako bi se zapravo odgovorno ponašali u online okruženju, objašnjava prof. dr. sc. Neven Ricijaš, voditelj projekta.

- Kad kažemo da je program, znači da preventivno intervencija uključuje nekakav kontinuirani sustavni rad. To znači da se sastoji od 12 strukturiranih visoko interaktivnih radionica, gdje se nekako kroz neke teme obrađuje sadržaj vezan uz obilježja rizičnih online ponašanja, obilježja ponašajnih ovisnosti. Bavimo se interpersonalnim i 'offline' i 'online' odnosima, na koji način brinuti o svome cjelokupnom zdravlju i ovom tjelesnom i mentalnom. Najveći naglasak se stavlja na socijalno emocionalne vještine, kaže socijalna pedagoginja Sanja Radić Bursać.

Izvanredna profesorica dr. sc. Dora Dodig Hundrić pojašnjava da su "rizična ponašanja u virtualnom okruženju jedan širi pojam koji obuhvaća cijeli niz ponašanja koja mogu, ali ne moraju nužno dovesti do nekih štetnih posljedica":

- Kao recimo dijeljenje nekog sadržaja eksplicitnih poruka u partnerskoj vezi, dijeljenje lozinke ili slično, a unutar njih imamo jednu manju skupinu takozvanih neprihvatljivih ponašanja kod kojih neminovno dolazi do štetnih posljedica. Tu posebno valja naglasiti ono što je među mladima negdje najčešća pojava, a to je elektroničko nasilje, odnosno 'cyberbullying'. Nažalost, statistika i svjetska i hrvatska je takva da govori u prilog tomu da velika većina mladih je barem jednom u životu imala neko iskustvo 'cyberbullyinga' i ono što je zanimljivo da oni sami izvještavaju o tomu, odnosno smatraju 'cyberbullying' problemom njihove generacije, upozorava Dodig Hundrić.

Jedan od glavnih ciljeva ovog preventivnog programa jest sprječavanje neprihvatljivih rizičnih ponašanja u virtualnom okružju uz pomoć edukacije, razvijanja potrebnih vještina, odnosno alata koji će mladima pomoći da se lakše nose s izazovima i potencijalnim rizicima. 

- Alati su brojniji, ali ono što uvijek naglašavamo je ovaj dio socioemocionalnih vještina, znači svih onih vještina - i socijalnih i emocionalnih - koje nam mogu pomoći da se lakše nosimo sa svim izazovima odrastanja. To su prije svega vještina rješavanja problema, donošenje odluka, odupiranje vršnjačkom pritisku, kritičko mišljenje, dugoročno planiranje, briga o sebi i ono što posebno naglašavamo u ovom programu je kako uspostaviti tu ravnotežu između virtualnog života i onog realnog svakodnevnog, 'face to face' kako mladi često kažu, jer je njihovo provođenje dijela njihovog vremena u virtualnom svijetu neminovnost današnjih mladih, obrazlaže Dodig Hundrić.

Dodaje da "ne možemo to spriječiti, niti je to namjera, a onda je ideja da ih se opremi alatima, da se lakše nose s potencijalnim problemima koje te situacije donose."

Program je to univerzalne prevencije u kojem se primjenjuje grupna metoda odnosno radi se s cijelim razredom pri čemu se koriste raznovrsne tehnike usklađene s razvojnom dobi učenika.

- Učenici, na primjer, kroz različitu analizu problemskih situacija, kroz kvizove i kroz audiovizualni materijal, nekako ih se potiče na kritičko promišljanje. Naravno da ih se u jednom dijelu educira i podučava i daju im se relevantne informacije, ali kroz svaku radionicu se osnažuje jedna njihova socijalnoemocionalna vještina koja im onda predstavlja zaštitni čimbenik za nošenje sa svim ovim izazovima odrastanja, kako u 'online' tako i u 'offline' svijetu, ističe Sanja Radić Bursać.

Veliki naglasak stavljen je na znanstvenu utemeljenost projekta koji se razvijao četiri godine, u tri ciklusa kao pilot-projekt, znanstveno se pratio, evoluirao, modificirao, a sada se provodi.

- Sada u ovoj školskoj godini provodimo ukupno šest edukacija u različitim hrvatskim gradovima kako bi bio dostupan u negdje 110 hrvatskih škola. Budući da Republika Hrvatska ima oko 900 osnovnih škola, nama je, naravno, u apsolutnom interesu nastaviti narednih godina sa širenjem i daljnjim edukacijama, daljnjim praćenjem i naravno izvještavanje o tome koliko se ovaj program pokazao učinkovit, zaključuje Neven Ricijaš.

Sve vještine, pa tako i socioemocionalne, mogu se učiti, unaprijeđivati i razvijati. Upravo je u razdoblju adolescencije važno raditi na digitalnoj pismenosti, a ovim se projektom potiče osnaživanje učenika na razvoj odgovornog ponašanja u virtualnom svijetu.