Tamarine nježne i umiljate lutkice

Osječanka Tamara Fuglinski već četrnaest godina živi u Zagrebu. Prije nekoliko godine počela se baviti izradom dječjih igračaka. Nakon dugogodišnjeg rada u farmaceutskoj kući, odlučila je posvetiti se hobiju i pretvoriti ga u posao.

Ljubav prema ručnom radu kod Tamare je prisutna još odmalena:

- Već petnaest godina se bavim slikanjem. Pa 'ajmo reći da je to možda bila neka početna stepenica koja je s vremenom se mijenjala i nekakav moj slikarski stil i sve ostalo. Ali mislim da svaka mama može potvrditi u onom trenutku kad dođe dijete, nekako se mijenjaju prioriteti, mijenjaju se nekakvi afiniteti. I ja sam u tom trenutku poželjela napraviti nešto svom djetetu, budući da je moja mama tekstilne struke i cijeli život sam u tome, priča nam Tamara.

Cijeli život se Tamara bavi tekstilom i dizajnom, a onda je tu još i slikarstvo i zato su njezine lutke oslikane:

- To je neki moj osobni pečat na svima njima. Sve su ručno oslikane, sve su ručno dizajnirane, odjeća isto....Sve lutke imaju svoje kolekcije, imaju svoje nazive... Ona dolazi tako od glave do pete obučena, zapravo u kompletu - kaputić, suknjica, bluza, čizme koje se mogu skidati, a može se i personalizirati ime djeteta, objašnjava Tamara.

Svoje unikatne rukotovorine ukrašava vezom. U kolekciji igračaka mjesto su pronašle razne životinje poput labuda, maca, jelenka, srnica, žirafa, lisica, zečica i mnogih drugih.

- Lutke su uvijek izrađene sve od 100% pamuka, tu jako pazimo na izbor. Trudimo se uvijek, naravno, da to budu što kvalitetniji materijali, što čvršći. Punjeni su antialergijskim punjenjem i to su punjene poprilično čvrsto, gusto, dodaje Tamara.

- Često se lutke kupuju kao poklon koji će pričekati dob kad će se dijete znati malo nježnije igrati, kad će znati malo više čuvati igračku, ali imamo jako puno kupaca i starije životne dobi. To nam se vrlo često događa. Pa zapravo rekla bih i po cijelom svijetu kupuju i gospođe od 60 godina, a i u Hrvatskoj, naravno, nastavlja Tamara.

Svi Tamarini likovi pažljivo su osmišljeni, nježnog i umiljatog izgleda, sofisticirano oslikani. A izrada ovih bajkovitih igračaka nije nimalo jednostavna. Za jednostavnije lutkice treba joj 6 do 7 sati.

- Ove najzahtjevnije, kao što je npr. srnica zahtijevaju i do 12 sati rada. Međutim, upravo iz tog razloga što je to iznimno dugotrajan posao, mi to radimo serijski, znači puno, puno, puno pripreme ima unaprijed - od krojenja do šivanja tijela, glava, ruku, nogu i svega. I onda dolazimo do tih nekakvih detalja koji kasnije produžavaju taj proces, kaže Tamara.

Kod izrade kroja Tamara ne koristi šablone već svoju maštu i uživa u izradi. Tamarine lutkice često ukrašavaju dječje spavaće sobe, prelijepa su dekoracija, ali i uspomena na rođenje djeteta, krštenje.

- Vole da im bude trajno, ali i da bude vidljivo izloženo. Znači, to nije igračka koja će stajati u nekom ormaru u ladici u krevetu, nego baš na vidljivom mjestu. Odnose se prema njima zapravo svi s jako puno ljubavi i pažnje, ali djeca budu toliko oduševljena da ponekad roditelji se nađu u nezahvalnoj situaciji da im ne mogu odoljeti da im sad tu igračku dozvole da nose posvuda sa sobom, napominje Tamara.

Prva lutkica koju je sašila bila je zečica za njezinu kćer Taru:

- Radila sam je cijelu noć. Ona nije znala, spavala je i kad se probudila toliko je bila sretna. To je prva lutka s kojom se ona u životu igrala, a bilo joj je već tada pet godina. I ona je, evo, djevojčica. Svaka mama, kad ima djevojčicu, misli da će se djevojčica igrati lutkama, a ona stvarno nije bila zaljubljenik u lutke do te prve svoje zečice. I onda je ta zečica jako dugo vremena spavala s njom u krevetu, prali smo je dosta. I sad, mama je pomislila da s obzirom na to da se bavim čime se bavim, da je vrijeme za novu i ja sam tu zečicu bacila, a ona mi to nikada nije oprostila. Ta ljubav koja se rodi na prvi pogled s tom igračkom, da je to definitivno nešto što njima trajno ostaje kao uspomena i ne blijedi bez obzira koliko igračka provela vremena, kaže Tamara.

Tamara inspiraciju crpi u svemu što je okružuje - godišnjim dobima, prirodi, u samim životinjama, slikovnicama.

- Nema veće sreće od toga da čovjek radi ono što voli, zaključuje.

Najveća podrška su joj muž i djeca koja marljivo pomažu kako bi svaka rukotvorina svima izmamila osmijeh na lice.