Udruga Indigo u 10 godina udomila više od 4 tisuće životinja

Udruga za dobrobit i zaštitu životinja Indigo postoji više od desetljeća, a u tih 10 godina udomili su više od 4 tisuće životinja, prije svega pasa. Osnovale su je tri volonterke koje se dugi niz godina bave spašavanjem napuštenih, zlostavljanih i zanemarnih životinja.

Trenutno skrbe o pedesetak pasa. Oni se uglavnom nalaze kod privremenih udomitelja kako bi se s njima odmah počelo raditi na socijalizaciji.

- To, naravno, ovisi i o broju teta čuvalica koje uspijemo naći, jer tu na terenu je svega 11 boksova, što znači da možemo imati svega 11 pasa, što nam i zakon dopušta. Ovo nije mjesto za štence i tu stvarno ovisimo upravo o tim tetama čuvalica, ostalo ćemo sve riješiti, ali taj smještaj je najproblematičniji, ja vjerujem, i bilo kojem skloništu i bilo kojoj udruzi, kaže osnivačica udruge Dora Perši.

Marijeta Radonić prije pola godine počela je volontirati u udruzi Indigo. Osim što se bave zbrinjavanjem napuštenih životinja, svidjelo joj se što životinjama žele pružiti dostojanstven život.

- Mi tete čuvalice i volonteri koji se brinemo o psima da ih odvedemo kod veterinara, da ih vikendom šetamo, da ih vozimo kod drugih teta čuvalica, prebacujemo s jedne lokacije na drugu i uzmemo kod sebe doma koliko možemo vremenski, objašnjava volonterka Marijeta.

Marijeta je već čuvala više od 15 pasa, a to je samo početak:

- To su mali psi za koje se čovjek veže i najgora stvar je kad se od njih odvajam. Ja nisam u mogućnosti biti kraj njih i njima posvetiti vrijeme jer i studiram i radim, ali smatram da bi svaki čovjek mogao malo doprinijeti da njima bude bolje jer oni traže čovjeka koji će im pružiti ljubav. Jer čovjek bez ljubavi ne živi. I zato sam ponukana tim da bar djelić sebe dam nekome, ističe Marijeta.

Indigovci najčešće dobivaju dojave o psima koji su lutalice ili ostavljenim vlasničkim psima. Preuzimaju i pse od drugih udruga i skloništa.

Iz Indiga ističu da svim psima uspiju pronaći "zauvijek dom". Ipak, tri psa njihovom odlukom nisu udomljivi i svakoga dana vjerni su čuvari udruge.

- Vili je pesek u tipu zlatnog retrivera je zapravo opasan pas. I to je jedini pas u životu Indiga za kojeg možemo reći da je po definiciji "opasan pas" znači da napada bez razloga. Drugi pas koji je napola udomljen je deda Job koji je deset godina bio pas čuvar u jednoj firmi i kojemu je doslovno bila zadaća da grize sve nepoznate ljude. Mi kad smo ga preuzele, s deset godina, smo bile svjesne da ćemo takvog psa jako teško udomiti i on je do nedavno bio isključivo tu na terenu, ali sad kako je već u petnaestoj godini, ja sam odlučila ga i osobno uzeti doma, kaže Dora.

Treći pas je kujica koja je jako dugo u udruzi:

- Ime joj je FIa, miks je Belgijanca i Nijemca. I evo ja ću se, nažalost, ili na sreću usuditi i reći da je to velika greška i trenera koji su s njom radili, jer oni su nju pripremali za rad i radili su s njom napad - obranu i učili je da ide na čovjeka, a s druge strane njezin karakter i život dotad je napravio od nje to da je izrazito plaha, i mi sad imamo psa koji je jako plah, a s druge strane ne libi se ugristi čovjeka, objašnjava Dora.

Nedavno je iz Slavonije došlo 7 štenaca koji su ostavljeni na cesti:

- Nažalost, tamo je situacija s napuštenim psima puno gora nego u Zagrebu i okolici. Mi ćemo ih počistiti od unutarnjih vanjskih parazita, bit će veterinarski pregledani i idu kod teta čuvalica. Još jedanput molimo sve koji žele čuvati, pripomoći u tome da nam se jave, poziva Dora.

Nada se da će štenci nakon toga zauvijek naći dom.

- Stvarno se ne libimo preuzimati dosta teške slučajeve. Ljudi isto moraju shvatiti da smo mi tu svi na volonterskoj bazi, da imamo svoje poslove uz ovo što odrađujemo, a usudit ću se reći da trošim više vremena na udrugu nego na posao, tako da ako se da na normalan način razgovarati, mi si uvijek damo truda da napravimo maksimalno što se može, ističe Dora.

Osim teta čuvalica koje privremeno psima pružaju dom, može se volontirati šetanjem pasa prekrasnom šetnicom oko jezera Rakitje:

- Moja misao života je da svaki čovjek treba ostaviti trag i da svaki čovjek ima nekome nešto dati, pokloniti, odnosno pomoći. Ja sam se tu prepoznala jer sam iz velikih tragedija bila povrijeđena. Jednostavno sam shvatila da je pas taj koji mi daje bezuvjetnu ljubav. Nema kalkulacije, nema ničega, nego isključivo ono iz srca, istinsko, i uvijek je uz vas, bez obzira na to koliko vi bili tužni i nesretni, ovakvi i onakvi, on vas nikad neće napustiti, a moja misija je biti čovjek i biti uzor drugima, jer danas je malo ljudi koji djelima dokazuju, većinom svi dokazuju pričom, zaključuje Marijeta.

Sve što je ovim dlakavcima potrebno je topao dom, vesela igra i životni suputik i bit će vječno zahvalni. Indigovci nastavljaju nesebično skrbiti o životinjama i pomagati im na putu pronalska trajnog doma.