Kako je papa Franjo napisao pismo svima nama?

Papa Franjo napisao je pismo o važnosti književnosti budućim svećenicima. Bilo je to prošle godine, 4. kolovoza. Komu je zapravo uputio to pismo? 

Naša srca uvijek traže više

Književnost se danas često smatra samo oblikom zabave i doživljava se nebitnom. Taj pristup držao je Papa nezdravim jer može voditi ozbiljnom intelektualnom i duhovnom osiromašenju. No, zaključio je Papa, naša srca uvijek traže nešto veće i ljudi će uvijek naći svoj put prema književnosti. 

Književnost educira naš um

Znanstvenici tvrde da navika čitanja s praktičnog gledišta ima mnoge pozitivne učinke na život ljudi. Pomaže im da steknu širi vokabular i tako razviju veće intelektualne sposobnosti. Potiče njihovu maštu i kreativnost, omogućuje im da nauče pričati svoje priče na bogatiji i izražajniji način. Poboljšava i sposobnost koncentracije, smanjuje razine kognitivnog pada te umiruje stres i tjeskobu. No Papa je, naravno, otišao mnogo dublje u razumijevanju važnosti čitanja književnih djela.

Književnost podučava i naše srce

Čitanje nas priprema da razumijemo i tako se nosimo s različitim situacijama koje se pojavljuju u životu. Čitajući uranjamo u misli, brige, tragedije, opasnosti i strahove likova koji na kraju svladavaju životne izazove. Možda također, prateći priču do kraja, dolazimo do spoznaja koje će nam poslije pomoći u životu, zaključio je Papa.

Čitanje dobre knjige može nam pružiti oazu koja nas čuva od nekih drugih izbora koji nisu tako ispunjavajući. Dobra knjiga može nam pomoći raščistiti oluju dok ne pronađemo svoj mir. Ona može biti put prema našem osobnom rastu, naveo je Papa.

Univerzalnost književnosti

Kad plačemo zbog sudbine književnih junaka, mi zapravo jecamo nad svojom sudbinom, nad svojim prazninama, ograničenjima i usamljenošću. Ističući da su svi čitatelji i sustvaratelji teksta koji čitaju, Papa primjećuje da kad čitamo neki tekst, mi zapravo gledamo očima drugog, očima pripovjedača ili likova, te razvijamo empatiju koja nam omogućuje da se identificiramo s tuđim gledištima, njihovim iskustvima i viđenjem stvarnosti.

Bez te empatije ne može biti solidarnosti, dijeljenja, sućuti, milosrđa. Čitajući mi otkrivamo da naši osjećaji nisu samo naši, nego da su univerzalni.

Papino pismo svima nama

Kad je objavio pismo o ulozi književnosti u obrazovanju budućih svećenika, želio je istaknuti da svećenici moraju biti osjetljivi za čovjeka, njegovu patnju, njegove čežnje, razumjeti njegovu složenost.

No to pismo napisao je zapravo svima nama, ne samo svećenicima, jer mudrost i korisnost, ljepota književnosti vrijede za svakoga tko želi duhovno i duševno rasti, osjetiti prave ljudske dubine, pojmiti nešto više.