Što čitati? - dva romana autora imigranata

U ovotjednoj književnoj preporuci urednica HRT-ovih radijskih i televizijskih emisija o književnosti Karolina Lisak Vidović predstavila je romane "Arena" iransko-francuske autorice Negar Djavadi  i "Naknadni životi" tanzanijskog nobelovca Abdulrazaka Gurnaha. 

Pogledajte književne preporuke iz emisije Dobro jutro, Hrvatska:

Današnje preporuke povezuje mnogošto: oba autora su imigranti, pišu na jeziku koji im nije materinji, pišu o bolnim temama društva i povijesti - o ljudima uhvaćenim u klopku suvremenog svijeta odnosno kolonijalizma i ratova, što je važna vizura za i razumijevanje likova i poticanje potiču empatije. Oba autora pobjegli kao djeca iz svojih domovina, iz Irana i iz Tanzanije, u Pariz, odnosno u Veliku Britaniju. Među najpoznatijim su piscima današnjice.

Oba djela kritiziraju društvo i njegove neuralgične bolne točke uz puno razumijevanje, sućuti i empatije, a i oba romana su objavljena 2020. godine.

Negar Djavadi: "Arena", Meandarmedia, prevela Vanda Mikšić

Radnja romana događa se u Parizu koji je aktualan danas zbog nereda i prosvjeda. Slika je to pariškog društva danas, a radi se o urbanom polifonom romanu koji donosi zadivljujuću, realističnu panoramu, poput Hugoa i Balzaca u 21. stoljeću na ulicama Pariza, u svijetu interneta, društvenih mreža i viralnoga.

Autorica govori o svijetloj i mračnoj strani Pariza, o njegovu stanovništvu koje dolazi odsvuda, sa svih strana svijeta. Likovi su sasvim različiti: od mladih ljudi (delinkventi iz siromašnih obitelji, imučniji tinejdžeri iz disfunkcionalnih obitelji), preko usamljenih žena, imigranata (građana drugoga reda, radikalnih islamista, policajaca koje često negativno gledaju), pa do uspješnih ljudi iz svijeta medija (ispod površine luksuza i bezbrižnosti imaju svoje probleme).

Bilježi kaleidoskopski život metropole razdirane društvenim nejednakostima: izgubljena djeca, izbjeglice, političari, policajci i glavni lik, mladi producent serije na vrhuncu svoje karijere. Svima se njima susreću putevi, a da se zapravo nikada ne sretnu na nervoznoj i prepunoj fresci.

Sve protagoniste i događaje dovodi u svojevrsnu arenu gladijatorske borbe za preživljavanja u toj suvremenoj džungli. Roman je živ i vrlo aktualan te bilježi atmosferu glavnog grada, svemoć društvenih mreža i lažnih vijesti, zamke novih tehnologija virtualnog i viralnog svijeta. Život se od pojave interneta i društvenih mreža, naime, jako promijenio, i to snažno utječe na nas.

Autorica govori i o nasilju slike i manipulaciji slikom u zapaljivom društvu kroz priču o tajno snimljenom videu koji kruži društvenim mrežama i prikazuje beživotno tijelo tinejdžera u podnožju mosta.

Glavni problem jest uplitanje fikcije u stvarnost, način na koji se rade vijesti i na koji se tretiraju i plasiraju događaje, te kako to utječe na živote ljudi, međuljudske odnose i stanja uma. 

Žarište iza svega je nevjerojatan, ali banalan niz događaja - producent serija izbezumljen gubitkom mobitela. Protagonist Benjamin Grossmann, u srednjim je tridesetima, uvijek dotjeran, u top formi zahvaljujući trčanju svakog jutra, i francuski je šef američke tvrtke za proizvodnju serija. Nakon posjete majci gubi svoj dragocjeni mobitel s privatnim brojem Georgea Clooneya! - ili mu je ukraden? Dječak za kojeg je sumnjao da je lopov i gurnuo ga na željeznu ogradu, pronađen je mrtav sljedećeg jutra. Je li to bila njegova krivnja?

Sljedećeg jutra tri policajca pronalaze mladića mrtvog na obali kanala. Policajka ga grubo udari jer sumnja da spava pijan ili drogiran. To snima mlada osoba koja snimku, skraćenu na posebno brutalnu sekvencu s udarcem, postavlja na internet i zbog toga dolazi do ustanka. Stvari postaju viralne. Aktivističke skupine, uvijek u potrazi za navodnim nedoličnim ponašanjem policije, eskaliraju incident sve dok u susjedstvu ne dođe do pravih nereda, s eksplozijama, smrtnim slučajevima i ozlijeđenima.

Duga je lančana reakcija događaja iz koje nitko neće izaći neozljeđen: ni mladi u zgradama, ni policajci, ni majke, ni kineski ilegalni radnici, ni tele-evanđelist, ni kandidat u kampanji za gradonačelnika. Svi su zarobljenici "arene".

Struktura romana, koji je ispričan iz različitih perspektiva, podsjeća na 'cliffhanger' dramaturgiju televizijske serije. Veliki je to društveni roman o gradu u kojem mala iskra može zapaliti velike požare.

I sama autorica je bila strankinja u Parizu u kojeg je došla s 11 godina, a često drugi pogled vidi drugačije i rasvjetljava ono što se obično ne vidi isprva: složenost suvremenog urbanog života i sva njegova hektičnost, užurbanost i otuđenja i nerazumijevanja, sve površnosti...

Autorica pripovijeda iz gledišta desetak likova: od onog koji misli da je slučajno ubio dječaka do liječnice sudske medicine. Negar Djavadi uspješna je scenaristica, što se vidi i po stilu i tematici "Arene" koja je urbani triler orkestriran u stilu Netflixove serije pomješan brzim pisanjem - kao da razmišlja u slikama, a ne u riječima (možda zato što dolazi iz drugoga jezika; perzijski joj je, naime, materinji.

Jedan je to od najsnažnijih francuskih romana 2020. godine. Zahvaća likove iz dubine, iz njihove unutrašnjosti, kao cjelovite osobnosti. Veliki gradovi guraju ljude u anonimnost, a fikcija nam ih približava, upoznaje nas s njima - stvarnim ljudi sa svojim srećama i nesrećama. Kad upoznate ljude nestaju predrasude, dolazi do razumijevanja.

Snaga ovog trilera je u tome što - s izuzetkom radikalnih islamista - ne postoje jasno loši ili dobri. Négar Djavadi ne optužuje "politiku" ili "elitu" kao jedinu odgovornu za bijedu - kao što to vole činiti neki od njezinih "predanih" francuskih kolega pisaca. Dapače, pokazuje prije svega ljudsku razinu: patnje majki narkodilera, strah od policajca, pritisak grupe kojem su mladi izloženi.

Abdulrazak Gurnah: "Naknadni životi", Profilknjiga, preveo Dinko Telećan

Posljednja je to knjiga prošlogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za književnost, povijesni roman o istočnoafričkoj obali početkom 20. stoljeća. Gurnah je, inače, peti književni nobelovac iz Afrike, a kada su ga nazvali iz Stockholma da bi mu priopćili radosnu vijest, on je pomislio da netko s njim zbija neslanu šalu.

Piše o brutalnosti kolonijalnih osvajanja i oholom, bezobzirnom ponašanju i torturama bijelih osvajača Afrike prema domicilnom stanovništvu, posvemašnjem siromaštvu i bezočnoj eksploataciji milijuna domorodaca. Pišući, Gurnah uspijeva obuzdati gnjev - usprkos svemu uspijeva zadržati nekakvu teško objašnjivu, a tako prisutnu toplinu izričaja; pun je razumijevanja za te nesretne, »besprizorne« ljude i upoznajemo gotovo izbrisanu afričku povijest, shvaćamo koliko malo znamo o drugim kulturama i običajima, koje nisu ništa manje vrijedne od naše europske.

S puno empatije, ali i trezvenosti, Gurnah piše o svojim »prezrenim i poniženim« sunarodnjacima, knjiga je puna nostalgije i sjete rodnoj zemlji, kontinentu iz kojeg uostalom i crpi inspiraciju za svoje stvaralaštvo; junake, obične ljude neobičnih sudbina, smiješta u povijesni kontekst (pred)određen brojnim sukobima, ratovima, progonima i opisuje kulturno raznoliku istočnu Afriku.

Prati sudbine pojedinaca s velikim suosjećanjem i nepokolebljivom predanošću, pišući književnu odu crnom kontinentu. Bavi se situacijom na istoku Afrike uoči i tijekom, kao i poslije Prvog svjetskog rata, a ta zbivanja "velike povijesti" služe mu samo kao kulisa kako bi ispričao "male povijesti" svojih junaka. Upravo iz opore drame njihovih života postaje nam jasnije i zlo koje se na njih sa svih strana, ni krive ni dužne, sručilo.

Rođen je u Zanzibaru, u Istočnoj Africi, ali već više od pedeset godina živi i radi u Velikoj Britaniji, što ni u čemu ne umanjuje značaj i veličinu njegove literature. Bogatstvom jezika, nevjerojatnom vještinom pričanja, kao i fascinantnom tehnikom/stilom pisanja, te izražajnom osjetljivošću i suptilnošću izričaja, Gurnah je pokazao i dokazao rijetko viđenu sposobnost da gotovo u svakoj rečenici, kako svojih romana, tako i eseja, zahvati sve ono što krasi, ali i opterećuje Crni kontinent, svekolike njegove ljepote, tuge, nostalgije i nade, što sve samo svjedoči o ogromnom talentu i snazi ovog nespornog velikana pisane riječi.

Radnja prati stradavanja lokalnog stanovništva na kojem se razne imperijalne vojske okrutno iživljavaju i masovno ih i sustavno šikaniraju i zlostavljaju, a govori o silnim kolonijalnim strahotama koje su razni osvajači Afrike (po)činili tijekom novodobne povijesti,veličanstvena panorama minulog 20. stoljeća Gurnahove šire, panafričke domovine, neokolonijalnog jarma - stvarima o kojima gotovo ništa ne znamo.

"Novopečeni" nobelovac svojim "nježnim rukopisom teških tema" pojašnjava realnost neokolonijalizma, pošast rasizma, ludilo bezdušne eksploatacije ljudi i prirode, ali i propituje mogućnosti suvislog osmišljavanja kolonijalnog nasljeđa nakon svih tih silnih razaranja i pogroma.

Roman je to o krahu kolonijalne "misije civiliziranja", koji precizno secira dramatičnu, krvavo surovu zbilju neokolonijalizma, opominje i na varljivost sjećanja.