Što čitati? - prvijenac Zorana Predina ili Mertonov izbor priča

U ovotjednoj književnoj preporuci urednica HRT-ovih radijskih i televizijskih emisija o književnosti Karolina Lisak Vidović predstavila je debitantski roman slavnog glazbenika Zorana Predina „Mongolske pjege“ te duhovne misli u izboru velikoga Thomasa Mertona.

Pogledajte književne preporuke iz emisije Dobro jutro, Hrvatska:

Zoran Predin: „Mongolske pjege“, Fraktura, prev. Jagna Pogačnik

„Mongolske pjege“ roman je prvijenac uglednoga slovenskog glazbenog umjetnika Zorana Predina. U godinu dana kada je kultura prisiljena zastati i koncerti prestaju, kantautor, pjevač i književnik Predin iskoristio je vrijeme za objavljivanje svog prvog romana.

Predina poznajemo po izvrsnoj glazbi u brojnim slovenskim filmovima, televizijskim serijama i kazališnim predstavama, po nebrojenim gotovo nacionaliziranim tekstovima i nezaboravnim šansonama. Dosad je objavio 41 autorski album, četiri zbirke uglazbljenih tekstova ("Praslovan", "Sonček je", "Brez kravate in vezalk" i "Poljub, ki riše ustnice"), zbirku anegdota "Druga žena u haremu" te zbirku kratkih priča "Glavom kroz zid". "Mongolske pjege" njegov su prvi roman.

U studentskim danima, kad je već imao bend i dvoje djece, pisao je dnevnike i putopise za mariborske novine Večer, a kasnije i kolumne za ljubljanski Dnevnik. Nakon tri zbirke tekstova, svoje je dnevnike, putopise i anegdote objavio u prvoj knjizi "Druga žena u haremu", a prvu pravu kratku priču u drugoj pod naslovom "Dno nema dno".

Velika mu je inspiracija bila roman „Majstor i Margarita“, a Predinova knjiga pravo je vremensko plovilo - roman se proteže od srednjeg vijeka do partizana i modernog doba.

Prisutna je angažiranost i crni humor, što nam je već poznato iz Predinovih pjesama, a osnovni motiv knjige je poruka da treba prevladati raskol čovječanstva na rasnim, spolnim i drugim razlikama. Tekst je prožet crnim humorom i profinjenom erotikom. Odlično je napisan i duboko promišljen.

Radnja se proteže kroz stoljeća. Priča u njemu tvori svojevrsni krug i govori o životu na prostoru Balkana i seže unatrag pet stoljeća, vodeći nas od turskih najezdi do polovične socijalističke povijesti.

Na jednoj strani ponora divlji je turski konjanik nakon neuspjele opsade Beča, a na drugoj Gorazd Dimec, mladi i nadobudni član stranke Slovenija Slovencima, netom nakon proglašenja neovisnosti.

Knjiga je to o cikličnoj prirodi povijesti i ljudskim sudbinama koje se ponavljaju, u ljubavnoj priči koja čitatelja vodi od razdoblja turskih osvajanja do danas. U središtu svega je opstanak tzv. običnog čovjeka, a zadnja scena romana događa se u Splitu. Junaci u romanu ljudi su od krvi i mesa, puni vrlina i mana, spremni iznenaditi čitatelja. 

Naslov je zagonetan i treba ga dešifrirati kroz čitanje romana, no spomenimo da autor vjeruje u moć genetike i njezino prenošenje osobina s koljena na koljeno.

Autor teksta na zadnjoj korici knjige Goran Vojnović spominje kako prema njegovom mišljenju Predin nikada nije želio biti previše ozbiljan, već je za oruđe za pisanje odabrao plemenitu ironiju ne paradira pretjeranim sarkazmom, niti se prepušta uzvišenom cinizmu.

Povijesni je to krimi-ljubavni roman - krvav, napet i šokantan, ali uvijek s dozom zdrave distance i ironičnog humora, te s filmskim scenama nasilja, smrti, bijega, prijevare, laži i pobune.

„Mudrost pustinje - pustinjski oci ranog kršćanstva“, Planetopija, prijevod s latinskoga i uvodni tekst Thomas Merton

Nakon sufijske poeme ‘Jezik ptica’, ovo je još jedna važna knjiga koju je prevela Sanda Hržić. Riječ je o zbirci priča ranih kršćanskih otaca. Sanda Hržić naišla je, naime, na tu knjigu u knjižari u New Yorku i odlučila je prevesti. Klasik je to duhovne misli - jedna mala velika knjigama s lekcijama našemu vremenu, mudrost za kojom vapi naše doba.

Radi se o nevelikoj, ali velikoj zbirci izreka prvih kršćanskih pustinjaka tzv. pustinjskih otaca koji su u 4. stoljeću naše ere naselili pustinje Egipta, Palestine, Arabije i Perzije.

Thomas Merton (Prades, 31. siječnja 1915. - Bangkok, 10. prosinca 1968.), redovničkim imenom brat Louis, bio je katolički filozof, mistik i teolog. Kao trapistički redovnik živio je i djelovao u opatiji Naše Gospe od Getsemanija u američkoj saveznoj državi Kentucky.

„Mudrost pustinje" je Mertonov slobodan i neslužben izbor priča iz različitih latinskih verzija - mala osobna zbirka bez posebnog sustava, reda ili svrhe osim da ih ujedini i širi s prijateljima, čitateljima, neka ohrabre one kojima su potrebne, kao okus svježe vode, da prate potok k njegovu izvoru, kako piše u uvodu knjige Merton povezujući ono vrijeme s današnjim vremenom.

U 4. stoljeću prvi kršćanski pustinjaci tadašnje pogansko društvo smatrali su brodom koji tone, pa odlaze u osamu, bez fanatizma, isposnički i ponizno. To su bili ljudi koji su shvatili da tišina ima više smisla od mnogobrojnih riječi.

Održavali su se vlastitim radom, pleli košare i prodavali ih u obližnjim gradovima. Odbacili su onaj lažni ja oblikovan po pritiskom društvenog života, i imali su mnogo toga zajedničkoga s indijskim jogijima i budističkim monasima Kine i Japana.

Priče donose nepretencioznu mudrost - izreke sažete, jednostavne, konkretne, nepretenciozne, bazirane na iskustvu, kao jasni odgovori na jasna pitanja… Promiče se ideja vjere, jednostavnosti, skromnosti, poniznosti, milosrđa, blagosti, razboritosti, samozatajnosti, a nadasve ljubavi koja ima prednost pred svime ostalim i pred znanjem i spoznajom.

Lekcija je to i o našem vremenu – a to je baš vrijeme za pustinjake i usamljenike. Pouka je da je onaj unutarnji, duhovni put važniji je od bilo kakvog puta na Mjesec, mudro piše Merton: ”Što nam vrijedi letjeti na Mjesec kad ne uspijevamo premostiti ponor koji nas dijeli od nas samih?”

Merton je neobična figura u katoličkom svijetu - od roditelja koji su bili umjetnici, slikari, živio u Londonu, studirao i u New Yorku, osjetio je zov nepoznatog i ušao u najstroži red trapista 1941. Nije mu bilo lako, no pronašao je svoj put, dobio i dopuštenje da piše autobiografiju i - neočekivano - ona je postala veliki uspjeh - bestseler „Brdo na sedam katova“ , nakon kojega je stekao svjetsku slavu.

Merton je autor više od sedamdeset knjiga koje uključuju poeziju, osobne dnevnike, zbirke pisama, socijalnu kritiku i članke o miru, pravednosti, ekumenizmu i međureligijskom dijalogu. 

Osim pisanja povremeno se bavio fotografijom i crtanjem. Mnoga njegova djela postala su klasici koji neprestano doživljavaju nova izdanja. Bio je učitelj duhovnosti, briljantni pisac, čovjek koji je živio u potrazi za Bogom i ljudskom solidarnošću.