Što čitati? - dva adolescentska romana

U ovotjednoj književnoj preporuci emisije Dobro jutro, Hrvatska urednica HRT-ovih radijskih i televizijskih emisija o književnosti Karolina Lisak Vidović predstavila je dva adolescentska romana.

Pogledajte preporuke romana „Čik-Najbolje ljeto od svih“ autora Wolfganga Herrndorfa i "Čovjek sa srcem u škotskom visočju" Williama Saroyana:

- Iako četo marginalizirana, tzv. adolescentska književnost nudi mladima važne teme njihova odrastanja i sazrijevanja, no često mi se čini da je i bitnije da ju čitaju oni tzv. „odrasli“ čitatelji, pri čemu ove navodnike doista namjerno stavljam, istaknula je na početku razgovora Karolina Lisak Vidović.

Wolfgang Herrndorf: "Čik-Najbolje ljeto od svih", IN.TRI, prev. Anda Bukvić Pažin

Jedna od tih knjiga za mlade, (i još više za one starije!), jest knjiga prozvana klasikom njemačke književnosti, roman "Čik-Najbolje ljeto od svih" autora Wolfganga Herrndorfa, izišla nedavno u uredničkom odabiru Irene Radej i u prijevodu Ande Bukvić Pažin u nakladničkoj kući In.Tri.

Taj je roman dosad doživio čak 93 izdanja i preveden je, sad s hrvatskim, na 38 jezika. Iznimno popularan, dobio je i svoju filmsku inačicu u režiji Faitha Akina i adaptiran je za kazalište. Osim što smo taj roman sad dobili na hrvatskome, već je zaigrao i na našim pozornicama, adaptiralo ga je nedavno za scenu Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku (redatelj Samo M. Strelec).

Roman "Čik" jedna je od najuspješnijih knjiga suvremene njemačke književnosti. Objavljen 2010. godine roman je dobio 2011. uglednu njemačku nagradu za književnost za mlade i nagradu Clemens Brentano, te nagradu Hans Fallada 2012. i ubrzo je uvršten na popis školske lektire. Čelni ljudi koji su tada donosili tu mudru odluku govorili su da je to knjiga spasa za učenike koji su dotad na satu njemačkoga mogli čitati samo knjige koje nisu imale nikakve veze s njima jer su govorile o nekim drugim vremenima i nekim drugim jezikom. 

Da je sam autor bio svjestan problematike književnosti za mlade i njezina podučavanja u školama govori dio u romanu u kojem učenici na satu njemačkog interpretiraju priču Bertolda Brechta. Naslovni junak Čik pred razredom pročitao je svoje maštovitu i originalnu interpretaciju koju je profesor ignorirao. Rasprava se tek povela kada je jedna učenica pročitala „ispravnu“ analizu, onu s interneta.

Da nema jednoznačnog odgovora na pitanje što pisci žele reći, podsjeća nas i prevoditeljica u instruktivnom i zanimljivom pogovoru. Svi imamo pravo na svoju interpretaciju i u svakom čitanju ona se može mijenjati. Prevoditeljica savjetuje da je poželjno iste tekstove čitati više puta. Prvi put upoznajemo se s pričom, u drugome čitanju s kontekstom, a u trećem možemo doznati nešto i o sebi.

To 'tuneliranje' kako ga naziva prevoditeljica, u slučaju romana "Čik" vodi nas da istražujemo priču koja prati dvojicu četrnaestogodišnjaka u njihovoj avanturi putovanja odnosno bijega u nepoznato u ukradenoj Ladi koja samo što se ne raspada.

Dok mislimo da se raspadaju i njihovi mladi životi, ustvari na svojem putovanju bez plana, ta mlada izgubljena bića sazrijevaju, uče život bez udžbenika, na cesti, usput i u slučajnim susretima, i sve te pustolovine preokreću ili formiraju njihove životne nazore i stavove o njima samima. Dirljiv je to roman o odrastanju, čežnji i neizvjesnoj potrazi za ljubavlju i prijateljstvom.

Knjiga govori o Maiku koji dolazi iz bogate no disfunkcionalne obitelji i pred kojim je dosadno ljeto u Berlinu. Otac mu se zabavlja s kolegicom, majka mu je na rehabilitaciji, a on sam pati zbog neispunjene ljubavi. U gimnaziji koju pohađa nepopularan je i sam sebe drži za najvećeg dosadnjakovića i kukavicu. No, novi učenik u razredu, imigrant iz daleke Rusije, „auslender“ Čik, pojavi se jednoga dana pred Maikovom kućom u ukradenoj Ladi i kaže: Upadaj!

Priča započinje u trenutku njihova boravka u policijskoj postaji, nakon automobilske nesreće i ispričana je retrogradno. Iz Maikove perspektive pratimo avanturistički Bildungsroman i roman ceste koji završava ponovnim početkom školske godine, ali s promijenjenim mladim junacima.

Dječaci se razvijaju od nesigurnih, suzdržanih likova do samouvjerenijih, aktivnijih osobnosti. No, jedna od najvažnijih poruka romana o problematičnim dječacima na rubu delikvencije leži u saznaju da su oni poštena, neiskvarena i istinoljubiva bića, i da osim toga, svijet nije baš zlo mjesto, nego naprotiv pruža nadu u optimizam i humanost.

Maiku su uvijek govorili da su ljudi zli i da je svijet loš, no njegov zaključak nakon turbulentne mladenačke životne avanture je posve suprotan. Ljudi su dobri!

Inače slikar i ilustrator i karikaturist, Wolfgang Herrndorf pisao je roman već na izmaku snaga. Bolovao je tada od malignog tumora na mozgu, pisao ga je čak i u radiološkoj čekaonici i nadopisivao ideje u svlačionicama ordinacija. To je jedna od onih knjiga koja nam dokazuje "onu borgesovsku" da nove književnosti nema bez čitanja i da svako novo djelo nastaje na osnovi dotad napisanih knjiga.

Na ideju za Čika došao je Herrndorf nakon ponovnog čitanja svojim omiljenih knjiga iz djetinjstva "Gospodar muha" i "Doživljaji Huckleberryja Finna". Upalo mu je u oči da one imaju dodirnih točaka, primjerice bijeg od odraslih, putovanje i veliku vodu. Dosjetio se da mu za sve to dobro može poslužiti motiv ukradenog automobila koji dječake može odvesti i do vode, jer voda ima posebnu moć, bez nje nema života, ne samo da nas održava čistima, nego nas i pročišćava.

Jedan od problema adolescentske književnosti jest njezino nepostojanje kao zasebnog književnog područja ili možda možemo to nježnije reći, nedovoljno percipiranje. Osim toga i njezine je granice teško odrediti. No, u suprotnosti je s time njezina važnost za svoje čitatelje koji su u onoj osjetljivoj dobi u kojoj najčešće gube interes za knjigu i čitanje i posve se okreću mnogim atrakcijama našeg vizualnog, super tehnologiziranoga svijeta, jer su nažalost knjige koje im se nude kao obavezne za čitanje, kao lektirni naslovi, najčešće daleko od njihova svijeta.

Ovo je jedna od knjiga koja im može biti bliska i probuditi želju da i dalje uživaju u čitateljskim avanturama. Osim toga pružit će im nešto posve neobično za naše vrijeme. Optimizam i povjerenje u ljudsku dobrotu.

William Saroyan: "Čovjek sa srcem u škotskom visočju", Irma & Irma, prevela Hrvojka Kostelić Swift

William Saroyan je američki književnik armenskih korijena. Školu je napustio u 15. godini i uglavnom bio samouk. Javio se tijekom američke gospodarske krize originalnom prozom, reakcijom na siromaštvo, glad i neizvjesnost. Mnogi će ga se sjetiti po kultnim dječjim knjigama "Mama, volim te" i "Tata ti si lud", simpatičnog brke nasmijanih očiju, ako je suditi po fotografijama, a velikog emotivca s obzirom na tople i vrlo osobne tekstove koje je ispisao, autobiografskog karaktera.

U "Čovjeku sa srcem u škotskom visočju" okupljeno je 16 priča iz najslavnijeg književnog razdoblja Williama Saroyana, izdvojenih iz nekoliko dugo rasprodanih zbirki iz 1930-ih i 1940-ih godina.

Mladi Saroyan postavio je tempo svojim likovima svježim i suosjećajnim poput njega. Njegov je glas ovdje uzbudljiv, blistav i potpuno karakterističan - spreman da se opusti uz požudan drzak smijeh na svakoj stranici. Ove priče uvelike potvrđuju mišljenje Elizabeth Bowen da "vjerojatno od O. Henryja nitko nije učinio više da zavoli i stabilizira kratku priču."

Ova mala knjiga koju je izdao New Directions je bistra i mladenačka, s gotovo nimalo ljutnje koju sadrže Saroyanove druge priče. Napisani sve prije 1940., ovi kratki komadi vas brzo pokupe, bace vas usred hrpe otrcane djece u Fresnu/San Fransiscu u doba depresije, a zatim vas vrate kući bez imalo jet-laga.

Naslovna priča govori o staroj škotskoj baladi, a u povodu prisilnog raseljavanja škotskih starosjedilaca u 19 stoljeću u Sjevernu Ameriku. Puno likova su doseljenici iz raznih krajeva svijeta. Oni nose znakove pripadnosti svojim domovinama, snalaze se u Americi 1920-ih i 1930-ih godina.

Većina likova pripada armenskoj zajednici. Veliki je domoljub no i čovjek koji mudro izjavljuje da ne postoji ni Armenija, ni Francuska, ni Amerika, postoji samo ZEMLJA.