Knjiga crteža Svjetlana Junakovića

Monografija, odnosno Knjiga crteža kako je naziva jedan od naših najvećih nagrađenih slikara, kipara i ilustratora Svjetlana Junakovića, pruža jedinstven uvid u njegov kreativni proces stvaranja. U monografiji je oko 300 crteža iz blokova od 2011. do 2021. godine.

- Vi je zovete monografija, ja kažem knjiga crteža, jer monografija bi bilo nešto jako reprezentativno, a ovo su zapravo moje skice. Ja sam to na prezentaciji nazvao kao da mi netko napravi rendgen. Zapravo, to je potpuni snimak svih mojih ideja. Nikad nisam mislio da bih nešto takvo objavljivao. Znači, potpuno sam slobodno crtao sve ideje i skice. Tu su i skice za knjige i skice za skulpture, za slike, crteže. Te skice su nekad dovedene i do toga, ovisi o tome  jesam li ih radio i u atelijeru ili negdje na nekim sastancima i u kafićima, da su napravljene kao slike, kaže Svjetlan Junaković.

Knjiga na 300-tinjak stranica donosi izbor ilustracija iz autorova 64 blokića.

-To je deset godina nastajanja. Zapravo od kad sam se zaposlio na Akademiji i otkad sam morao početi dolaziti na sastanke, ti blokovi činili su mi se kao nešto jako zgodno za za bilježiti svoja razmišljanja. I tako sam kroz 10 godina ispunio tih 60 blokova. 

Junaković blokić uvijek nosi uza se i u njemu bilježi ono što ne stigne nacrtati. Ideje zapiše jer iznenada dođu, ali i brzo odu, kaže.

Pokazujući jedan od crteža iz monografije, objašnjava da je to crtež za koji je rekao da je možda nešto završeno.

- To je nastalo dok sam predavao, 13 godina sam predavao u Italiji ilustracije. Kad sam imao pred sobom i boje i sve je na stolu, onda su to crteži koji su nešto kompleksniji u tehnici. Crteže koje radim flomasterom mogu bilo gdje i bilo kada crtati. Prethodno pripremim malo mrljama stranice u atelijeru. Po količini boje koja se tu nalazi i završenosti samih crteža, moglo bi se pretpostaviti je li to nastalo za vrijeme nekih sastanaka ili kava ili u atelijeru. Naravno, u atelijeru kad imam kod sebe različite alate, onda drugačije reagiram, navodi.

Kaže i da je Škola letenja njegova stara tema, koja datira iz početka 90-ih, kada je radio lik koji se zove Rudi Terrible.

- To je jedan letač. Zapravo, on je izašao iz Ekshibicionista. Ekshibicioniste sam jako puno radio i izlagao u Zagrebu kao mlad kipar, ali to su bili ljudi, ne manijaci koji se pokazuju, nego su to bili letači koji su zapravo gdje im se negdje kaput dignuo, i oni su mogli poletjeti. Tako kad ih je došlo više, to je postala Škola letenja. A Lopove, ideš u zatvor.... Imam skulpturu koja se zove Hapšenje Andrije Terpentina i po njoj sam napravio litografiju i grafike i to mi je jedna zanimljiva tema. A vi pogađajte zašto, rekao je?

Objašnjava i druge svoje radove. 

- Ovo je skulptura koja je nastala po Rousseauovom snu, po njegovoj slici gdje jedan stari lav, ako mogu tako zaključiti, njuška oko djevojke koja ima gitaru i koja spava. Mislim da je to je jedna izvanredna tema, krasna slika koju jako volim. Ja se jako često, čak i u svojim knjigama za djecu, vraćam na slike koje volim. Evo u ilustracijama, ljudi koji idu preko ceste napravim ih kao Beatlese koji idu preko Abbey Roada ili se često koristim elementima koji mogu na neki način meni obogatiti rad, a s druge strane davati ideje što ja to gledam, otkud to sve dolazi. Film, strip, ilustracija, to su inspiracije koje provodim kroz sve medije - skulpturu, sliku, grafiku... 

Svjetlan Junaković piše i ilustrira i knjige za djecu. Osim što stvara, predaje na fakultetu. Svakodnevno studentima prenosi ljubav prema umjetnosti i pomaže im da pronađu vlastiti likovni izričaj.

- Zapravo, toliko se stvari brzo mijenjaju, toliko se svijet brzo mijenja, da ne spominjem sada što je najpopularnije - umjetnu inteligenciju. Bombardirani smo nekim novim programima koji se javljaju za dizajn itd. Ono što je jako bitno je to da studenti tragaju za svojom osobnosti. To je možda najbitnije. Da bi mogli tragati, oni moraju poznavati vještine - grafičke, kiparske, slikarske i to ih mi možemo podučavati. Podučiti ih tome da budu umjetnici, mislim da je nemoguće. Možemo ih uputiti kako da probaju iz našeg nekog iskustva, ali to je već onda jedna vrlo kompleksna priča, zaključuje Junaković.