Koji to sladoled Zagrepčani obožavaju?

Krenulo je toplije vrijeme, sve više građana uživa u suncu, a ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska saznala je koji to sladoled Zagrepčani obožavaju.

Sve je počelo u ljeto 2015. godine. Prije upisa na fakultet, Nina Šarić završila je program za slastičarstvo na Kulinarskom institutu, i to je bio njezin prvi korak u profesionalni svijet slastičarstva.

Nakon toga slijedile su različite prakse, edukacije, školovanja u Italiji, a sva usavršavanja ova marljiva slastičarka odrađivala je uz fakultet.

Pogledajte reportažu iz emisije Dobro jutro, Hrvatska:

- Ideja za proizvodnjom sladoleda se rodila dok sam bila u školi u Italiji. Imala sam izvrsnog profesora koji nam je prenio znanje i o sladoledu i o tehnologiji, ali i o cijeloj filozofiji koja se krije iza tog proizvoda i znala sam da želim to prenijeti i u Hrvatsku, priča nam Nika.

Završila je smjer prehrambene tehnologije na Prehrambeno biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu:

- Studij mi je puno pomogao u sadašnjoj profesiji, proširio mi je vidike i isto tako dao tehnička znanja o tehnologiji i sirovinama. Stekla sam mnoge kontakte koji su mi danas jako bitni u poslu. Isto tako, analiza proizvoda, općenito, neka struktura strojeva, puno mi je to pomogla u trenutnom poslu, kaže Nika.

Priča o njezinoj proizvodnji počinje u malome mjestu Prisoje u Bosni i Hercegovini, otkuda je rodom njezin otac. Mjesto je to na brdu koje je okupano suncem, tako i Ninine slastice u tu čast nose naziv Pri suncu.

- Kad smo kretali u posao krajem 2020. godine, paralelno nekako krenula je korana kriza, a zatim još uslijedio potres u Zagrebu i to je zaustavilo sve planove otvaranja nekakvog butik shopa u centru Zagreba. Preselili smo na nekakvu 'to go' i mobilnu prodaju, tako da iz toga se izrodila ideja o kupnji i pokretanju 'food trucka', napominje Nina.

Od proljeća do jeseni Ninina sladoledarska prikolica može se vidjeti na Jarunu i brojnim festivalima.

- Gelato, odnosno talijansku vrstu sladoleda smo učili u Italiji i točno to sam htjela prenijeti u Hrvatsku, odnosno taj proizvod, jer većinu toga što se reklamira pod zanatski gelato, ustvari to i nije. I htjela sam tu razliku u kvaliteti pokazati, ističe Nina.

Svoje sladolede opisuje kao kremaste, lagane, izbalansirane, autentične i najbolje:

- Ukupno imamo 20 do 25 okusa, što se naravno mijenja sezonski, dodaje Nina.

Posebnu pozornost posvjećuje sastojcima koje upotrebljava i svježini voća koju nabavlja s OPG-ova u okolici Zagreba, ali i kod svojih susjeda na tržnici.

- Prašnasti dio baze radimo sami, znači ne kupujemo od nekih dobavljača, nego imamo vlastite receptura za to. I to je ono što nas razlikuje od drugih i po čemu se prepoznaje kvaliteta, a također svi voćni okusi se rade sa svježim voćem, što naravno onda mijenjamo po sezoni, ovisno što je dostupno trenutno. Svi voćni okusi su na bazi vode. Tako se tradicionalno rade u Italiji i nemaju nikakvih životinjskih sastavnica pa su zbog toga pogodni za vegansku prehranu, opisuje Nina.

Omiljeni okus Zagrepčana svakako je pistacio, ali popularan je i badem s medom, a od voćnih sorbeta breskva. Po njezin gelato dolaze iz cijelog Zagreba i okolice. Nerjetko ih zadovoljni sladokusci nose na more u Dalmaciju ili na vikendice u Istru i već su razvili provjerene mehanizme kako ih transportirati, a ovo su Ninini savjeti kako prepoznati dobar sladoled:

- Kvalitetan sladoled vizualno u vitrini nije naslagan na one takozvane planine, što znači da ima previše zraka u sebi. Isto tako niti bojom ne iskače, a što se tiče okusa i tekstura, sladoled ne smije biti presladak, odnosno ne smijete biti žedni nakon što pojedete kuglicu sladoleda. I u najgorem slučaju, ako se pojave kristalići leda u sladoledu, to je, svakako, vrlo loša izvedba, upozorava Nina.

Osim sladoleda, Nina Šarić izrađuje i torte i kolače: 

- Iako ustvari nam je sladoled glavni proizvod, no nesladoledne slastice su nam također uvijek u ponudi, dodaje Nina.

Ova mlada uspješna poduzetnica i slastičarka uvijek se vodi mišlju da se uz rad, upornost, viziju i saznanje zašto nešto radiš, može samo ići naprijed. Najvažnije je ne obazirati se na druge, nego pratiti svoj put i vjerovati u njega.