Na istoku Hrvatske njeguje se običaj pokladnog jahanja

Na istoku Hrvatske do početka korizme, njeguje se običaj pokladnog jahanja. Potječe iz vremena kada su graničari na Savi čuvali granicu od Turaka i u svečanoj odjeći obilazili graničarske postaje noseći prijateljima pokladno jelo i piće. U povratku, prolazili su kroz sela gdje su ih domaćini častili i divili se njihovim konjima.

Više od sto jahača i konjogojaca okupilo se u Širokom Polju na 15. Pokladnom jahanju.

- Na dalek put idemo svaki dan, po dva tri sata se vozimo, samo da bi mogli ovako se družiti, veseliti s kolegama, pojesti, popiti i čuvati našu tradiciju i običaje, istaknuo je Tomislav Knežević, Babina Greda.

- Sudjelujem oduvijek, moj tata je imao konje, dida, nastavilo se tako, to je nešto što se ne može opisati i ja ne mogu zamisliti život bez konja više, poručila je Martina Šincek, Vinkovci.

- Običaj, tradicija, kad ne bi toga bilo ne bi bilo ništa. Bolje da propadne selo, nego običaji, rekao je Josip Sabol iz Čepina. 

Običaj je da jahače na postajama u selu dočekaju i počaste domaćini.

- To je sve naše domaće, slavonsko, tradicionalno, gužvare, masna kruha netko možda voli, salenjaci, kiflice, meza, dodala je Ljerka Šušak, Široko Polje.

- To je meni velika čast i doživljaj, zato i radimo to, jer to volimo, i to običaj kod nas, kazao je Željko Šušak, Široko Polje.

Iako je pokladno jahanje karakteristično za pogranična područja, sve je više mjesta koja ih organiziraju.

- To je bio običaj kad su graničari čuvali granicu, potječe iz Vojne krajine pa smo mi to preuzeli, družimo se, čuvamo tradiciju, naglasila je dopredsjednica Konjogojske udruge "Široko Polje", Široko Polje, Đurđica Medovka.

- Grad Đakovo je poseban po svojim lipicancima, ova manifestacija pokladno jahanje pokazuje ljubav prema konjima, ali i prema nošnjama, rekla je direktorica TZ-a grada Đakova Marija Burek.

Sve do čiste srijede u selima Slavonije, Baranje i Srijema odjekivat će pjesma, ples i topot konja i podsjetiti na davna vremena i zaboravljene vrijednosti.