Oliverova skulptura Izvora Oreba i Emilije Karlavaris

7. prosinca je rođendan Olivera Dragojevića. Tim povodom ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska pošla je u Pisarovinu posjetiti cijenjeni umjetnički par - Izvora Oreba i suprugu Emiliju Karlavaris, koji su Oliveru u čast napravili skulpturu višu od dva metra.

Izvor Oreb i Emilija Karlavaris žive već više od pedeset godina zajedno

- Jako je teško sresti nekoga u životu, izprožimati se s njime zato što to nije ući na Trgu i izaći na Črnomercu, nego to je cijeli život. Možeš jako pogriješiti. Ja sam, nažalost, ili na sreću jako pogodio, ali nažalost, ona možda i nije jer je tek shvatila da sam materijal koji je dobar, ali treba puno raditi. Ja sam nažalost, bio jako umišljen i mislio sam da sam lutrija za nekoga. Ali to je bila varka. Ja sam tek upoznao sebe kad sam upoznao Emiliju, priča Izvor Oreb.

Upravo je umjetnost područje u kojem se savršeno razumiju. Akademski kipar, slikar i pjesnik Izvor Oreb te njegova supruga, kiparica, slikarica i ilustratorica hrvatskog izdanja Rimskog misala, Emilija Karlavaris još u mladosti odlučili su djelovati s posebnim ciljem - vratiti ljepotu u umjetnost.

- Mi smo rekli, mi ćemo vratiti ono što se zove normalnost, ljepotu, realnost i na izvorima tradicije ćemo graditi neke vrijednosti. I emociju. Nijedna umjetnost ne može bez emocija i to smo ugrađivali u naš život i naš rad, u našu umjetnost u naše pisanje naše komedije, u naše scenarije, kažu Emilija i Izvor.

Kao umjetnik Izvor Oreb vezan je za svoje rodno mjesto Velu Luku. Tako su njegovi motivi često more, luka, polja, život nekoć, ljepota koja je pomalo nestala, ali ostaje sačuvana u njegovim radovima.

- Ja ipak u svom radu nastojim da se vidi ono staro vrijeme jer ja više nisam tako mladac. Moj duh je 16 godišnjaka, ali duh nema godine, samo tijelo ima. No, nije samo to ono što ne možete reći u skulpturi, što ne možete reći u slikarstvu, možete reći pjesmom. I tako, evo i mojih je pjesama, preko osamdeset, uglazbljeno od velikih skladatelja, pa i naš Oliver pjeva dvije pjesme, lijepe i drage, našeg velikog skladatelja Runjića, dodaje Izvor Oreb.

Pjesme su to  "Joj da mi je", čeznutljiva pjesma o rodnom mjestu te ljubavna posvećena supruzi "Moja Emilija", a usto što im je život bio isprepleten na različite načine s Oliverovim, ovi akademski umjetnici na poseban način odlučili su odati počast svojem prijatelju.

- On je prolazio kroz moju ulicu, on je tu rođen, znam mu mamu oca, brata, magarca s kojim smo prolazili, to je jedna ulica koja je kroz koju je prolazila pjesma, bez sumnje i život, radost i smijeh, zajednički dvor svih stanovnika te ulice, napominje Izvor Oreb.

Ideja za skulpturu je nastala još prije desetak godina kada je razmišljao o tomu da je Oliver toliko vrijedan čovjek i toliko nas je zadužio da ga treba ovjekovječiti.

- I onda je došla ideja da njega treba napraviti kao velikog glazbenika bez sumnje velikog Velolučanina koji je volio svoje mjesto, kao i mi svi. I to treba sve ujediniti u jednoj skulpturi. On mora biti vidljiv, kako za maloga tako i za velikog čovjeka. U njemu vidi je da on vidljivi oltar tog mjesta, dodaje Oreb.

- Skupa smo radili, ali uglavnom, ja sam bila oko portreta i tako neke stvari. Radili smo skoro dvije godine s nekakvim malim prekidima. Bilo je puno skica koje su bile pripreme za njega. Na puno smo se namučili, baš jesmo. Znate nije baš jednostavno raditi gore na dva, tri metra. Morate imati skale i to se treba penjati gore dole cijelo vrijeme, pa nešto pogriješiš, pa ponovno gore pa se moraš udaljiti da bi vidio što si napravio, objašnjava Emilija Karlavaris.

Visoka više od 2 metra, Oliverova skulptura radila se najprije u glini, zatim u gipsu, a sad je spremna za lijevanje u bronci. Bit će postavljena u parku Olivera Dragojevića ispred kulturnog centra u Veloj Luci.

Hommage je to prijatelju, skromnom i jednostavnom sumještaninu, ribaru, domoljubu, a tako velikom i veličanstvenom pjevaču kojega su svi obožavali i koji svojom pjesmom nikoga nije ostavio ravnodušnim. 

- Njegova veličina je beskrajna zato što je pronio svojim glasom koji je izašao iz tih, rekao bih, stijena, mora, ribara i težaka. Glas, koji je donio dalmatinsku šansonu uz velike vrijedne skladatelje, odnosno vrijedne tekstopisce. Ja sam ponosan na to što je pjevao moje dvije pjesme i rekao je bio meni - ovo će se pivat, zaključio je Izvor Oreb.