Hospicij: Posljednji mjeseci života uz skrb, ljubav i dostojanstvo

21.11.2026.

07:00

Autor: Ana Tomašković/B.M.V./Normalan život/HRT

Članovi obitelji, rekla je Ivković, nerijetko dolaze s osjećajem krivnje jer više ne mogu sami skrbiti o bolesniku. U hospiciju, dodala je, osjete olakšanje.
Članovi obitelji, rekla je Ivković, nerijetko dolaze s osjećajem krivnje jer više ne mogu sami skrbiti o bolesniku. U hospiciju, dodala je, osjete olakšanje.
Foto: HRT / Normalan život

Palijativna i hospicijska skrb trebaju biti dostupne svima u Hrvatskoj, a razvoj ovih usluga zahtijeva potporu lokalnih zajednica, educirane timove i vrijeme posvećeno bolesnicima i njihovim obiteljima. Što je to uistinu hospicij, zašto je on važan, na koji način se financira s obzirom na to da je potpuno besplatan za bolesnike, tko i kako može doći tamo u emisiji Normalan život govorile su časna sestra Jelena Leopolda Ivković i dr. med., Vlasta Vučevac.

Hospicij u Rijeci pruža besplatnu skrb umirućim bolesnicima, a obiteljima dopušta posjete i boravak uz njih tijekom cijelog dana i noći.

- Riječka nadbiskupija je preuredila jedan dio zgrade na Belvederu kako bi se u njoj mogao otvoriti hospicij, odnosno da bi se mogla obavljati ova vrsta zdravstvene djelatnosti. Prilikom samog opremanja prostora pomogli su nam Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka, koji i danas sufinanciraju naš rad. Kao i jedna od zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj, sklopili smo ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje i tako pokrivamo oko 70 % naših troškova. Ostatak troškova snose Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka, i još neki drugi gradovi i općine i donatori pravne i fizičke osobe, istaknula je č.s. Jelena Leopolda Ivković, ravnateljica Hospicija Marija K. Kozulić u Rijeci.

Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora Vlasta Vučevac rekla je da županije, gradovi i općine trebaju razvoj palijativne i hospicijske skrbi uvrstiti u svoje programe.

- Mi smo ušli u Europsku uniju kao članica tek 2013., a jedan od zadnjih uvjeta na području zdravstva je bio program palijativne skrbi. I tako smo na brzinu napravili akcijski, strateški razvoj palijativne skrbi prve četiri godine, i nakon toga prvi nacionalni plan. I to je zapravo ulazak u Europsku uniju nama je bila za razvoj palijative odskočna daska. Bez toga ne znam kako bismo se uopće probili, jer već 15 godina prije toga nas je puno radilo na palijativi s pokojnom profesoricom Jušić i imali smo puno edukacija, sve sa stranim predavačima, rekla je dr. med., Vlasta Vučevac, Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu skrb.

Podrška bolesnicima i obiteljima


Vučevac je pozvala da se ne odustane od širenja skrbi, uključujući volonterske timove u bolnicama i hospicije za najteže bolesnike. Istaknula je važnost trajne edukacije, empatije i individualnog pristupa te upozorila da ljudi često ne znaju svoja prava ili se boje zatražiti pomoć.

Riječki hospicij ima 18 zaposlenih, a u skrbi sudjeluju i volonteri te učenici Katoličke osnovne škole Josip Avilišić.

- Mogu reći da kod nas svi rade s jako puno ljubavi i empatije, rade sa svim našim bolesnicima. Uvjet za prijem u naš hospicij je da je aktivno liječenje završeno, odnosno da je prema liječničkim prognozama bolesniku, nažalost, preostalo najduže tri mjeseca života. Dakle, mi zaprimamo umiruće pacijente. Skrb je potpuno besplatna za sve bolesnike. Naime, potrebna je, s obzirom na to da smo mi zdravstvena ustanova i uputnica liječnika obiteljske medicine za prijem kod nas, obitelji mogu boraviti uz svoje najbliže od 0 do 24. Dakle, mogu doći u posjetu kad god žele, ostati koliko žele, mogu spavati nekoliko noći, tjedana, ako žele u sobi kod svog bližnjeg. To smo primijetili da im jako, jako puno znači, navodi Ivković.

Dostupnost i značaj skrbi


Članovi obitelji, rekla je Ivković, nerijetko dolaze s osjećajem krivnje jer više ne mogu sami skrbiti o bolesniku. U hospiciju, dodala je, osjete olakšanje jer mogu ostati uz njega, dok stručni tim preuzima skrb. Uz zaposlenike, u hospiciju djeluju volonteri koji razgovaraju s pacijentima, igraju društvene igre i pomažu im izaći u park, uključujući i one koji su u kolicima ili krevetima. Ivković kaže da pacijenti posebno cijene vrijeme i pažnju.

-  Najčešće znaju reći - pa netko ima vremena porazgovarati sa mnom. Recimo, to vrijeme... Svi patimo od nedostatka vremena, ja bih rekla. Kad netko dođe kod nas pa mu se posveti vremena, bilo tko od nas. Mislim da je to ono najdragocjenije, jedan topao pogled, jedan stisak ruke, ističe Ivković.

Prema Vučevac, hospicij nije samo zgrada, nego prije svega ljudi, njihovo znanje i spremnost da se posvete bolesniku. Svaki pacijent ima drukčije potrebe, čak i kada boluje od iste bolesti, pa skrb mora biti individualna.

- To su tri zadnja mjeseca za tu osobu, za tu obitelj. Dakle, mi u tom slučaju radimo neku vrstu posvećenog ispraćaja i imamo potpuno individualni, personalizirani pristup, kako se sada moderno kaže, tome bolesniku. I bez takvog pristupa da je nama svaki bolesnik nešto posebno, jer nema dva ista čovjeka. Mogu imati istu bolest, ali svatko imaju svoj stil života, svoj organizam, svoje misli. Mi se kompletno posvetimo bolesniku. Znači, ne gledamo na sat i to je ono što je jako važno, rekla je Vučevac.

Vučevac dodaje da hospicijska skrb ne produljuje život, nego nastoji podići njegovu kvalitetu i pružiti podršku bolesniku i obitelji.

Cijelu emisiju pogledajte ovdje:

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok i YouTube!