Galebovi, žene i more, sport

Ovaj blog počinjem kao sljedeću turističku senzaciju u Veloj Luci - galebovi, žene i more, sport.

Počela je još jedna turistička sezona, ali turista nema. Ja se ne kupam jer more nije dovoljno toplo, što baš i nije dobro, ali bar me neće ubosti morski ježevi.

Turizam na hrvatski način - uzmi novce i bježi. Kod nas ljudi cijelu godinu štede kako bi otišli dva tjedna na more i kako bi ih svi vidjeli na plaži. Osoba s invaliditetom nema mnogo na moru, jedino ako nisu u Kalosu, ali i on je turizam na hrvatski način. Mene u Kalosu rehabilitiraju, a pitanje je hoće li uspjeti. Ima još mnogo divnih stvari koje treba napisati, ali moram paziti što pišem da me morski pas ne ugrize za nogu.

Mnogo je djece s teškoćama u razvoju na rehabilitaciji u Kalosu sa svojim dobrim majkama koje se brinu za njih tako da se oni kupaju, plivaju, rone. U Veloj Luci nema puno ljudi jer svi su pobjegli u svijet pobrati eure, dolare i švicarce i jedino što vam ostaje, uz sunce i more, dobra je hrana, a kad je velika vrućina, sport, tj. nogomet i Wimbledon. Nažalost, finale će igrati Portugal i Francuska. S ovim drugim nisam sretan, ali tko mene pita, ja sam samo osoba s invaliditetom. Otoci su pusti, raj za odmor, ali za ništa drugo. Žao mi je što ne ne znamo iskoristiti prednosti otoka, što otočani nemaju mogućnost raditi i stvarati pa bježe u ribare, pomorce i težake da ne puknu ko kokice od dosade, odaju se alkoholu, drogi ili ih ne snađe neka bolest.

Mlade ljude na otocima treba učiti da je rad jedina vrijednost koja će im se u životu isplatiti. Ima ih mnogo koji se bave sportom, ronjenjem, biciklizom i veslanjem. Antun Gustav Matoš rekao bi lijep je naš svijet, ali je dosadan za Bogu plakat'. Tako je na otocima, ali kada dođe ljeto, onda se gledaju lijepe žene, badići i lijepo i grubo građena tijela. Važno je reći da, kada ljudi krenu na otok, moraju znati da se trebaju prilagoditi divljini i da ona ubija pitome. Ljudi iz grada su razmaženi ko mala derišta pa očekuju da će na otoku dobiti sve što imaju kod kuće. To nije tako; na otocima kanalizacije nema, otoci su divno mjesto za čitanje knjiga, ronjenje, veslanje, bočanje i uživanje u hrani, lijepim ženama i prirodi. A priroda pitomima i divljima daje mogućnost da se opuste i uživaju. Meni otok odgovara da se odmorim, opustim i uživam u hrani, plodovima mora, klapama, ali pritom ne pijem jer vozim. Toliko od mene. Pazite na sunce i mažite se kremicama. Vaš bloger Hrvoje Antonio Belamarić



*Iznesena mišljenja autora nisu nužno i stajališta HRT-a