Goljak, šamar djetetu koje je u kolicima

Dugo sam se borio da ne pišem o temi Goljak i tužne činjenice da je jedna medicinska sestra tukla i navlačila dijete.

Dugo sam se borio da ne pišem o temi Goljak i tužnoj činjenici kako je jedna medicinska sestra tukla i navlačila dijete. Inače sam protivnik bilo kakvog nasilja prema bilo komu, a najviše prema djeci i tome djeci s nekim teškoćama kao što su to djeca s invaliditetom. Žao mi je što moram pisati o svojoj ustanovi, koja me odgajala i podizala kao osobu. Posebno kad u novinama pročitam tekst da je neka sestra istukla dijete koje ima nekakvu teškoću. Postoje i neke druge mjere da se dijete ne mora udarati.

Zanimljivo, gdje su bili svi defektolozi, pedagozi i sve stručno osoblje da uvidi kako nije dobro dijete tući. Znate, lako je nekoga tući tko se ne može obraniti pa čak da je i to dijete najgore, ali mu se mora pokušati objasniti na drugi način, a ne udarcem. Ja sam na Goljaku proveo više o 15 godina. Prve četiri u vrtiću, onda osam godina osnovne škole. I u moje doba dogođalo se da je netko dobio za uho ili po prstima zato što je bio nepošten. Tada smo mi kao djeca mislili da je to u redu, onda se ispostavilo kako to baš i nije u redu. Meni je žao prvo svake osobe koja je došla u iskušenje lupiti dijete, a drugo nije mi jasno ako je dijete u ustanovi koja se bavi socijalizacijom i rehabilitacijom osoba s invaliditetom kako je uopće moguće da se u tim prostorima događa nasilje.

Treće i veoma bitno je kako je dozvolilo Ministarstvo socijalne politike i mladih te Grad Zagreb, pod čijim je ingerencijom ustanova Goljak, prvo da se dogodi nasilje i to više nasilja s djecom s teškoćama u razvoju i invaliditetom, a nakon nalaza koji je donijelo Ministarstvo i policija da nasilja nije bilo. Ako postoji svjedočanstvo jedne i više osoba da se nasilje dogodilo, zašto Ministarstvo nije reagiralo. Veoma je zanimljivo kako svi okrećemo glavu kad se dogodi nasilje, ali je tragično kada se to dogodi prema djeci koja ionako imaju velike teškoće. Što je sa sestrom koja je lupila dijete? Ona je prisilno morala otići na godišnji odmor, a njezine kolege javno su svjedočile da to nije prvi put. I kako je ta osoba više puta iskazivala nasilje prema djeci s teškoćama u razvoju. Zanimljivo, ta osoba nije kažnjena ni novčano ni materijalno makar su se neki zauzimali da je se kazni otkazom s posla. Inače nisam pristalica da se čovjeka kažnjava otkazom ako je prvi put ili drugi udarilo dijete, ali ako se to više puta desilo onda se treba pitati gdje su bili njezini nadređeni i zašto su oni šutjeli i okretali glavu.

Isto tako zašto nadređeni nisu dobili kazne i tko nadzire rad u ustanovama gdje su takva djeca s teškoćama u razvoju i kada je posljednji put bila inspekcija i provjerila kako se u ustanovi radi. Zašto se kod nas nešto mora dogoditi da bi netko reagirao i kako država misli nadzirati osoblje koje radi s djecom s teškoćama u razvoju. Najtragičnije je što svaki dan izlaze nove priče majki i djece koja su bila kažnjavana od strane medicinskih sestara i osoblja na Goljaku, a da nije bilo ovoga slučaja djeteta kojeg je tukla medicinska sestra, a vidjela jedna majka, nikada ne bismo doznali što se dogodilo.

I za kraj, nije mi namjera da radim lov na vještice i nekoga osuđujem, ali ne smijemo dozvoliti da bilo koje dijete bude zlostavljano, a da netko tko to radi ne bude adekvatno kažnjen, jer ispada na kraju da nitko nije kriv, a dijete je pretrpjelo nasilje.

Toliko od vašeg blogera Hrvoja Antonija Belamarića.




*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a