Lokalni izbori i lokalni cirkusi ispred nas

Još malo pa ćemo opet ići po raznim sajmovima i slušati predizborna obećanja, kako će ljudima izgraditi školu, vrtić, napraviti lunapark, a kad se spomenu osobe s invaliditetom, da će im život biti ljepši, da će se brinutiza njih i svi će imati lijepe osmijehe, peći će se riba, točit će se vino.

Grad Zagreb je specifična sredina što se tiče lokalnih izbora. Tamo svi pokušavaju sve, samo da sjednu u gradonačelničku fotelju. Nitko se ne sjeti, odnosno sjeti se vrlo malo, osoba s invaliditetom. Grad Zagreb je poznat kao sredina koja daje osobama s invaliditetom jako puno naspram drugih lokalnih sredina, zato što ima najveći prirez i najviše prihoda od poreza. Ali sad ću ja ispričati jedno svoje životno iskustvo.

Grad Zagreb je djelomično pristupačan za osobe s invaliditetom. Spušteni su negdje nogostupi i prilagođen je dio centra grada. Imamo niskopodne autobuse i tramvaje, ali osim invalida u kolicima, slijepih i slabovidnih, osobe u elektromotornim kolicima teško mogu ući u niskopodne tramvaje i autobuse. Jer ih, nažalost, netko mora malo podići, a elektromotorna kolica su iznimno teška, pa nije lako ući u gradski prijevoz. U Zagrebu su i pošte i banke nepristupačne za osobe s invaliditetom, a još je jedan problem veliki broj terasa kafića, pa se nemamo ni gdje okrenuti. Imamo samo tri javna WC-a za osobe s invaliditetom koja su nam prilagođena. Postoji ustanova Goljak koja se bavi rehabilitacijom djece s motoričkim oštećenjima i cerebralnom paralizom, koja je neadekvatna kao ustanova, jer se djeca s teškoćama u razvoju ne mogu rehabilitirati ni socijalizirati kako bi se lakše uključila u sustav školovanja, a nakon toga i zapošljavanja.

Ustanova Goljak problem je dulje od šezdeset godina, a Milan Bandić baš i nije imao želju izgraditi novu ustanovu koja bi bila prilagođena djeci s teškoćama u razvoju. Grad Zagreb donedavno je imao ustanovu „Vinko Bek“ koja više gotovo i ne postoji, a država i grad opet nisu ništa poduzeli da izgrade novi „Vinko Bek“ jer, nemojmo zaboraviti, da je slijepim i slabovidnim osobama veoma bitan prostor u kojemu se kreću. Iz ove dvije činjenice vidite da baš nije sve tako bajno kad je riječ o osobama s invaliditetom. Ja se svaki dan rolam svojim gradom Zagrebom i fućkam u sebi te namigujem komadima i tako vidim rupe, pomaknute ploče, nekoordinirane pruge, ali vidim i bijesne vozače za volanom koji jure gradom, koji je cijeli pokriven kamerama kao Big Brother. Jedni druge gledamo i radimo gluposti.

Veliki problem su i biciklisti koji, kad dođe proljeće, prođu pokraj mene da mi se kosa diže na glavi. Ali ne zbog brzine nego zbog toga što sam spor, a oni su užasno brzi. Poanta je sljedeća: već sam se nekoliko puta svađao s biciklistima jer divljaju gradom, a ne gledaju na djecu, starije osobe, osobe s invaliditetom… Zagreb ima puno prometnih problema. Pokušajte proći u kolicima od Avenue Malla do Muzeja suvremene umjetnosti preko raskrižja. Semafori traju 25 sekundi, što znači da bi ja trebao biti u životnoj formi kao Usain Bolt da prođem preko raskrižja, a da ga ne ugrozi „nabrijani“ automobil.

Druga stvar su stajališta autobusa i tramvaja od kojih mnoga nisu natkrivena. Tako, u slučaju pljuska osoba s invaliditetom koja čeka tramvaj ili autobus dobiva prirodni tuš, a kad dođe doma onda se tek može osušiti. Grad Zagreb mora biti prilagođen svim ljudima, bez obzira na invaliditet ili bilo koju drugu teškoću u životu. Često mi ljudi kažu da ne vide barijere dok ne počnu pomagati osobi s invaliditetom.

Treću nedjelju u svibnju izbori su za gradonačelnika ili gradonačelnicu Zagreba. Ne moraju oni sjesti u kolica, ne moraju uzeti bijeli štap da bi vidjeli kako je nama kretati se gradom. Ali mogu pročitati moj blog i kontaktirati još neke osobe s invaliditetom i pitati ih kako da poboljšaju njihovo kretanje ovim našim lijepim gradom. Jer je činjenica da nema baš puno osoba s invaliditetom koje se kreću u kolicima ili s pomoću bijelog štapa i psa vodiča. Vaš bloger, Hrvoje Antonio Belamarić


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a