Supruga je upoznala preko "Arene", danas radi umjetnine od tikvi

Mara Delić iz Konjščine od tikvi radi prava umjetnička djela. Ispričala nam je priču kako je sve počelo: 

Mara Delić i pokojni suprug Tomislav živjeli su u Nizozemskoj. Vikendom su vrijeme kratili izrađujući drveni Eiffelov toranj. Suprug je kući donio nacrte, pa su slobodno vrijeme zajedno rezali, turpijali i slagali dijelove.

- Nismo mi hodali nikuda. Jer da smo hodali, ne bi ništa napravili, rekla je.

Čuva i koristi veliki dio njegovog alata, a ispričala nam je i kako ga je upoznala - moglo bi se reći preko tadašnjeg "portala za upoznavanje" - nekad popularne Arene.

- Našli smo se, popričali smo i vidjeli da možemo skupa, jednostavno objašnjava.

Danas, kaže gospođa Mara, ni bi tražila supruga putem raznih emisija, kaže "da to gleda svatko, a ovo preko novina, ako nešto napraviš, nije te vidio nitko.

Suprug je preminuo, kćer i unuci imaju svoje obaveze, a gospođa Mara imala je mnogo slobodnog vremena. Počela je izrađivati umjetnička djela od tikvi.

- Prvo sam napravila vrganjčeke koje tu vidite, onda me to vuklo jedno po jedno, pa sam napravila šalicu, pa čašicu, govori.

Tikve sadi u vlastitom vrtu, no ne uspijevaju joj uvijek, pa ih onda traži po seli. Sve čega se primila, išlo joj je. Rezbariti tikve, kaže, nije teško, ali traži puno strpljenja. A kada ga nema, zna što treba napraviti:

- Ako mi nešto ne ide, ja to ostavim dva, tri dana, nek miruje i onda nastavim, rekla je.

Tamburice, sat, fenjer, flaše, šalice, soljenke, čajnik uopće ne izgledaju kao da su napravljeni od tikvi. Kreativna i vješta, s užitkom i bez muka uspije napraviti sve što joj padne na pamet. A ideja joj ne nedostaje.

- Sada znači pravim po jednu lampu, onda ću napraviti na jedno drvo tri žarulje. I opet ću dalje nešto izmišljati, dodala je.

Svoje radove gospođa Mara rado daje i u humanitarne svrhe - poklanja iz lokalnoj školi kada se prikupljaju novci za bolesnu djecu.

- Poklonim gdje, neka se prodaje, ja neću uzeti ni novčića, što god napravim, ja ću pokloniti, neka prodaju, neka daju za tu djecu bolesnu, rekla je.

Na njezinom zidu posebno mjesto imaju naši političari - i bivši i aktualni.

- Ja volim te slike, ljude, to su uspomene za mene. I sada, koji god bude, ja dok sam živa, ja ću ga opet uramiti. Nek budu ljudi, dodala je.

Na pitanje zašto baš političare uokviruje, rekla je da je to zato što ih gleda na televiziji kako se lijepo svađaju, tko je mudriji, tko je pametniji.

- Svakog volim, nikog ne mrzim. Volim se družiti, samo nemaš s kim. Tako, tu i tamo se podružiš, rekla je samouka baka Mara.