Ivor (21) živi u šumi: Svaki put kad odem u grad, sjetim se zašto sam u šumi

15.06.2022.

20:13

Autor: Iva Hren/Stjepan Erić/Odjel web i multimedija

"Oduvijek volim prirodu"

"Oduvijek volim prirodu"

Foto: Stjepan Erić / Odjel web i multimedija

"Svaki put kad odem u grad, sjetim se zašto sam u šumi!", govori nam Ivor Kos, 21-godišnjak koji se odrekao modernog života i odlučio živjeti u šumi. Želi kupiti komad zemlje i ondje sagraditi samoodrživo imanje. Obitelj nije bila oduševljena njegovom odlukom, ali ga podržava. Kod ovakvog života najviše mu, kaže, smeta - blato.

Početak šumske avanture 

Ideja o tome da živi u šumi oduvijek je u njemu, kaže, no intenzivnije je o tome počeo razmišljati krajem prošle godine. Zadao si je datum do kojega mora krenuti. Do tog trenutka sve je pripremio - samo nije našao zemljište. Ipak, spakirao se i otišao. Cilj mu je naći komad zemlje gdje god, lokacija mu nije bitna.

- Počeo sam pisati stvari koje će mi trebati. Nekih mjesec dana sam radio po 12 sati dnevno, da zaradim nešto novca. Pripremio sam zalihe hrane i puno alata. Preferiram ručni alat jer mislim da uskoro neće biti ni fosilnih goriva i mislim da ću jednostavno, ako se oslonim na sebe, na ručni alat koji mogu održavati i oštriti, biti u prednosti dugoročno, kaže Ivor.

Želi sagraditi kuću od prirodnih materijala, imati i vrt. Trenutno ga mjesto ne drži.

- Bio sam na Mrežnici gotovo mjesec dana, na Papuku na tri različite lokacije. Sada sam na području uz Savu u šumi. Idem svugdje i gdje god dođem, snađem se, govori nam.

Obilazeći Hrvatsku, upoznaje lokalne ljude, traži kontakte, jer se lokacija kakvu on traži, dodaje, ne može naći putem oglasa:

- Nemam svoje, to mi je najveći problem trenutno. Ovako dođem, zapalim vatru, stavim šator. Ništa ne rušim, drveće, ne kopam. Zapalim si vatru i to mi je dovoljno. I rijeku iskoristim koliko mogu, za ribe, za vodu.

Suočavanje s vlastitim strahovima 

Ni susreti s divljim životinjama nisu rijetkost. Suočavanje s vlastitim strahovima Ivor, kaže, voli.

- Suočim se sa strahom i jednostavno izađem kao jača osoba. To mi je zapravo najveći gušt, razbijati taj komfor. Jednostavno, ne želim cijelo vrijeme biti u njemu, želim ići dalje, probijati te strahove. Mislim da je to jedini način kako možemo napredovati, kaže.

Ivor bi svakome preporučio da se suoči malo sa svojim strahovima:

- Kupi si šator, odi u šumu i budi tjedan dana sam, nećeš umrijeti! U prirodi si rođen, u prirodi ćeš i umrijeti, a priroda te neće ubiti, ubit ćeš sam sebe u gradu, poručuje.

Smatra da životom u šumi može biti samo zdraviji nego što jest.

Mislim da je najbitnije da sam u glavi zdrav i da će se sve to manifestirati i na tijelo. Uopće mi ne pada na pamet bolest!

Ivor, 21

"Svaki put kad odem u grad, sjetim se zašto sam u šumi" 

- Svaki put kad odem u grad, sjetim se zašto sam u šumi. Ne volim te gužve, ne volim te nervozne ljude. Vjerujem da je svaka osoba u sebi jednostavno dobra, ali ta brzina grada i taj način života jednostavno izbacuju ono najgore iz njih. Tako je bilo i meni, radio sam svašta, jednostavno, nisam to bio ja. Sada kada sam otišao u šumu misli su mi se smirile. Mislim da sam definitivno postao bolja osoba. Zapravo, da se ove dobre strane više izražavaju jer imam više mira za razmišljati i rješavati te neke svoje unutarnje probleme, kaže nam Ivor.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!