Šampion kiselog povrća

Proizvodi OPG-a Drempetić iz Donje Stubice nisu samo dobri, nego fantastični. Tako kaže vlasnik Stjepan Drempetić, ali i sve diplome koje su dobili. 

- Koje smo god davali na ocjenjivanje zadnje tri godine, za sve smo dobili diplomu. Možete dati tri proizvoda, mi smo davali po četiri i sva četiri su dobila, najslabija nam je bila srebrna diploma, sve su nam zlatne do sada – ponosno govori gospodin Stjepan. A zadnja diploma kaže da su „šampioni za ukiseljeno povrće!

- Naši aduti su u prvom redu – naš je proizvod, proizvodimo krastavce, znamo što beremo i znamo što stavljamo u flašice. Špricani su i tretirani s ekološkim sredstvima. Sve se radi ručno. Mi imamo mašinu za ribanje i rezanje cikle, ali mi sve to onak na ribež, kako su delali naši stari. Znači sva naša cikla je – lijepi kolutovi, nije ono kad kupite od neke firme da je to zdrobljeno unutra – naglašava Drempetić.

Nitko se kaže, ne žali što mukotrpno rade. Lijepo im je družiti se popodne, navečer i napraviti jedno stotinjak flašica. A kad mlađi otiđu spavati oko 10 sati, 11 navečer, on ostaje i razmišljam što bi mogao napraviti da bi privukao kupce. Tako je stvorio svoje prepoznatljive likove u staklenkama.

- Lice je patišon, ovo unutra je biber, oči su od bibera, usta je mrkva… 

Likovi se sviđaju svima, ali posebno oduševljena su djeca.

- Djeca su jako oduševljena i kad dojdu pred štand – „Mama, daj ovo, daj mi kupi to“.

Prije su redovito izlagali svoje proizvode na sajmovima na trgu Bana Jelačića u Zagrebu pa su turisti iz Japana i Koreje obavezno kupovali njihove staklenke s likovima od povrća.

Gospodin Stjepan kaže da napraviti zimnicu i nije neka filozofija, bitno je imati kvalitetno povrće. No da bismo bili sigurni i zadovoljni, ako se već primamo posla, zatražili smo detaljne upute od stručnjaka.

- Evo, 3 litre vode, litru octa, 28 dag soli i 25 dag šećera, to je naljev. Naribate papriku, kupus, krastavce, mrkvu i patišon, to sve lijepo promiješate, natrpate flašice, zalijete s tim naljevom, zatvorite i stavite na pasterizaciju. Pasterizirate 5 minuta na 90 stupnjeva – spremno nam odaje svoj recept.

Inače recepti su njegovi. Radio je u Doni 30 godina, hodao po Europi po raznim tvornicama gdje se to radi i onda svugdje negdje ponešto zapamtio. Poštuje i obiteljske tradicije, pamti kako su to radile njegova mama, baka. Kad je sve to spojio, kaže i onda kad se to uhodalo, sada je to to.

Kupcima, kaže, nije osobito bitno što imaju ekoproizvodnju.

- Rijetko tko pita. Iako piše „eko“, oni kažu „ma to, svatko napiše eko“. Ljudi ne znaju i ne gledaju, vele: „Kaj ti to znači, svatko sad napiše eko“.

A uzgajati ekopovrće, napominje, nikako nije lako.

- Više puta se treba tretirati, zaštitna sredstva su jako skupa i kako nema herbicida i to, morate sve plijeviti, okapati… Zbog toga je teško. A inače, vi dojdete u plastenik, uzmete si paradajz, možete ga odmah jesti, ne trebate prati. I jagodu isto tako.

Ipak, njihovi su proizvodi vrlo traženi i cijenjeni. Ne mogu, kaže napraviti dovoljno za trgovine u kojima se prodaju. Sve što naprave, prodaju do Nove godine.

Stjepan Drempetić ne sumnja da će njihov OPG opstati i u ovo izazovno vrijeme. Ponosan je na svoje sinove koji sudjeluju uvijek u svemu.

- Vidjeli su da došlo bude vrijeme da se još više bude hrana tražila, da se sad traži i da se bude tražila i vide u tome nešto. Zato su im i ove diplome zlatne poticaj da idu još dalje, da rade više, da prošire to - zaključuje.