Velemajstor Kurajica: Bio sam prvak, igrao sam sa svjetskim prvacima

Bojan Kurajica, velemajstor u šahu, 1965. postao je i svjetski juniorski prvak. U arhivi HRT-a pronašli smo snimku u kojoj mu predstavnici splitske općine daruju knjige i ručni sat, a mladi svjetski prvak skromno odgovara da tako veliku pažnju nije zaslužio.

- To je bilo onako, znam da sam imao ovo grozno odijelo. Kad sam bio mlađi, malo sam bildao pa sam se volio ono, u modi su bili oni malo napuhani, tako sam se i ja volio napuhati pa mi nijedno konfekcijsko odijelo nije odgovaralo i to - zbog prsa – komentira velemajstor dok gleda staru snimku.

- Dobio sam knjige, "Povijest Splita" od Grge Novaka i sat, onda se davalo, to je bio vrhunac nagrade, Doxa!

Danas Kurajica živi na Tenerifeu, ali i dalje je član GŠK-a Solin-Cemex, pa smo ga ondje i pronašli. Ima 73 godine, ali i dalje aktivno igra šah.

- Održavam tu formu, premda vrijeme radi svoje i više koncentracija nije takva kakva bi trebala biti, pojavljuje se umor i onda su stariji ljudi skloniji previdima od mladih. A danas se šah potpuno promijenio, priprema je samo putem računala, preko šahovskih programa, ali morate imati dobre oči i živce da možete izdržati 4-5 sati u pripremi - objašnjava.

Smatra da je danas lakše napredovati. Jer postoje tisuće turnira po cijelom svijetu. U njegovo se vrijeme smatralo, kaže, da treba po prilici završiti dva fakulteta da biste postali velemajstor. Vremenski, znači deset godina. Sam je, kaže, imao tri turnira u dvije godine. A sada igrač, svaki koji profesionalno igra, dok se nije pojavio koronavirus, mogao je igrati po 15 turnira godišnje.

- Talent imaju svi koji su postali prvaci, ali neki velemajstori traju deset godina, recimo, ja sam postao velemajstor "bliske" 74. godine, nije to tako davno bilo, još malo pa će biti 50 godina, više i ne znam kad nisam bio velemajstor – šali se.

Najdraže su mu godine kada je osvojio titule. Postao je juniorski prvak svijeta, a da nije bio uopće favorit. Sam se iznenadio, nitko, kaže nije vjerovao da će tako biti. Drage su mu i dvije osvojene olimpijske medalje.

Životne lekcije

Rado se sjeća „slavnih” partija. One su mu, kaže, životne lekcije.

- Na turniru 76. u Skoplju sam bio 4. ili 5., a Karpov je bio prvi. Tada su se partije prekidale, igralo se 40 poteza 4 sata, pa bi se potez kuvertirao, zapisao u kuvertu i zalijepio. I onda se nastavljalo sljedeći dan. Partija je bila prekinuta u poziciji koja je bila totalni remi ili barem tako sam ja mislio i ja sam otišao s prijateljem, naravno malo bančiti, malo proslaviti ovaj moj remi, malo smo popili, malo i više nego što je trebalo i analizirali smo vrlo pogrešno poziciju. I sljedeći dan, ja sam bio malo mamuran i izgubio sam partiju jer je Karpov u međuvremenu cijelu noć analizirao, imao pomoć dva sekundanta, oni su imali sekundante koji su radili, imao je svoj štab koji je radio na njega i oni su našli jedini način ako ja pogriješim da se dobije partija – govori nam.

S Fisherom je, kaže, imao nadmoćnu poziciju, ali je izgubio od straha i zbog poštovanja.

- U šahu veliki igrači dobivaju puno partija na respekt. Recimo, igrao sam s Fisherom misleći kako može vući takve poteze koji, po mojem mišljenju, meni daju prednost, on je ipak Fisher. I onda malo pomalo, ne vjeruješ sam sebi i na kraju pogriješiš. A šah ima svoje zakone. Idealno bi bilo igrati partiju, a da ne vidiš protivnika – smatra.

Žene i šah

- Prije je bila dogma da žena nikad ne može dobro igrati šah. Jer prijašnje prvakinje svijeta, prva je bila Vera Menchik, nisu se mogle takmičiti s vrhunskim velemajstorima, ravnopravno. Onda su se pojavile Ruskinje - Gaprindašvili pa Chiburdanidze, ova Gruzijka, pa na kraju su se pojavile i tri sestre Polgár koje su razbile taj mit o inferiornosti ženskog šaha – kaže Kurajica.

S Gaprindašvili je igrao dvije ili tri partije, jednu je izgubio i dvije dobio.

Borba traje i dalje, stiglo je prvenstvo Hrvatske

- Sutra putujemo u taj Mali Lošinj, ne znam već po koji put, peti, šesti put. To nije turnir, nego prvenstvo Hrvatske. Sa svima sam već igrao, naravno. Volim igrati s ljudima koji imaju više od 50 godina, ne s ovim klincima koji imaju 15 godina, ne možeš ga skenirati, ne možeš ga pročitati što igra, koliko je vremena bio na internetu itd.

Ponekad ga takvi i pobijede, ali, kako kaže, još uvijek se držim i održava neki velemajstorski rejting, što većina kolega njegovih godina nije postigla.

Dok ne činim prevelike gluposti...

Šahom će se baviti sve dok ga zdravlje bude služilo.

- Znači dok budem u stanju igrati normalne partije i dok ne budem činio prevelike gluposti u šahu – zaključuje velemajstor.