17:37 / 19.11.2021.

Autor: Eli Lazarova Sladić/Tomislav Dmejhal/Odjel Web i multimedija/HRT

Od kina do tkanja

od kina do tkanja

od kina do tkanja

Foto: Tomislav Dmejhal / HRT

Pandemija uzrokovana virusom COVID-19 promijenila je mnoge živote. Iznenada nas je zatekla ne samo zdravstvena, već i globalna gospodarska kriza pa smo se morali boriti na nekoliko fronta. U nezavidnoj situaciji, poput mnogih u zemlji, našli su se djelatnici Pučkog otvorenog učilišta Dr. Ante Starčević u Gospiću. Preko noći su ostali bez posla, ne znajući što će im donijeti sutra.

- Nismo znali kud bi mi sami sa sobom. Do COVID-a sam radila u kinu Korzo, i to punih 8 sati smo imali tamo. I onda kad je došlo do prekida prikazivanja filmova, kolegica je bila tamo, imali smo kafić i trgovinu s grickalicama za naše gledatelje, naravno to je sve stalo. I dobro, dok je bilo lijepo vrijeme, mi smo uređivali okoliš. Mi smo vam uredili jedan park, ovdje iza zgrade, to je bilo možda od rata nabacanih stvari, mi smo to sve uredili. Kolega je radio klupe, mi smo pomagali i to je bilo interesantno. Onda je došao godišnji, otišli smo na godišnji i poslije godišnjeg dolazi jesen, mi ne znamo kud ćemo sa sobom, mi tu po tim sobama bazdamo, molimo šeficu da nam nađe bilo što i jednom ona veli - biste li vi tkali? Ma daj nam bilo što, samo da radimo – priča nam Ankica Jelić, blagajnica u kinu Korzo.

- Za vrijeme pandemije su zapravo mogli jako malo raditi, kulturno-umjetnički amaterizam je bio totalno zatvoren, oni nisu mogli dolaziti vježbati i raditi, predstave su se svele stvarno na minimum, svi smo očekivali lijepo vrijeme da barem dio tih sadržaja možemo iznijet van. I onda tako zatvoreni u ovim našim prostorijama odlučili smo napraviti nešto, raditi na nečemu što bi jednog dana možda mogao biti pravi veliki i ozbiljni projekt i kojeg ćemo kasnije razvijati i predstavljati dalje našim sugrađanima – objašnjava Irena Peša, ravnateljica POU Dr. Ante Starčević u Gospiću.

A novi projekt bio je spas u zadnji čas ne samo njima, pružio je šansu i Gospićanima čiji su poslovi zahvaćeni pandemijom. Stvorili su svakodnevicu ispunjenu radom, obavezama, učenjem vještina predaka i oživljavanjem starih zanata...

- Od jedne male ideje razvili smo zaista jednu lijepu djelatnost i evo, baš smo sretni i sa zadovoljstvom to radimo. S obzirom da smo već imali tkalačke stanove, imali smo znanja, imali smo i naše djelatnice kojima je i inače poznato i šivanje i vezenje, samo smo sve to obuhvatili u jednu priču, da se možemo organizirati, kompletirati i malo iskoristiti naše znanje u jedan gotovi proizvod – govori Dragica Rogić, stručna suradnica za programe kulturne baštine. 

- Svaka naša torba je drugačija, s drugačijim uzorkom, drugačijim motivom, prilagodimo ih čak i vremenskim razdobljima pa smo imali tako i ljetnu kolekciju – cekere za more, za plažu, pa imamo i ruksake koji su, evo, dosta traženi, pa te male torbice za mobitele. Tako uvijek prilagodimo dizajn da se može zaista pametno iskoristiti - dodaje Dragica.

- Samo su se ideje slagale. Ne zna se da li više šefica ili Dragica, uglavnom su one tako kreirale po nešto, od jednom smo počele donositi same od kuće staru robu koja nam ne treba, parali, slagali tu i onda samo boje slagali. Tako su nastale torbe, ruksaci, dalje smo samo dodavali – pojašnjava Ankica.

U društvu kolegica radi i kinooperater Mario Sudar. Tkaje, reže, šiva, radi sve što i one, jedino ne zna šivati na mašini.

- Teško je raditi s njima, u manjini sam, šali se Mario.

Tanja Šikić je bila konobarica u kafiću kina. Danas izrađuje torbice za mobitele, maskice s tradicionalnim motivima, veze, kroji, šiva. Puno toga je naučila, kaže, dobro će joj doći.

Doznajemo da žene koje su polazile radionice danas imaju svoje obrte ili kućne radinosti, upravo na radionicama su dobile motivaciju i ideju čime se mogu baviti u svoje slobodno vrijeme. A ovaj projekt jedan je u nizu projekata Dragice Rogić. Vrijedna žena koja kao da nikad ne staje. Stalno je na relaciji Otočac-Gospić, vodi folklorni ansambl, mažoretkinje, o starim zanatima zna sve. Zbog toga i ne iznenađuje da je dobila prestižnu nagradu National Geographica Hrvatska. Nagrađena je Žutim okvirom za održivi razvoj, znanost i obrazovanje 2020.

- To je ono što radim i volonterski u udruzi već 16 godina i nekako kad radite tako nešto dugo vremena, dođe do zasićenja, pitate se – ajde više, dosta, čemu, ne treba mi to u životu ili to nikom ne treba. Kako tehnologija sve više napreduje, imam osjećaj – koga sad zanima kako se prede vuna ili kako se radi nešto na tradicijski način. A onda kad takvo nešto dobijete, vidite da to nije tako kako mislite, da ipak to vrijedi – priznaje Dragica.

A da i ovaj projekt vrijedi dokazuju nasmiješene sudionice. Zaposlene su i zadovoljne, a Ankica upućuje poruku svima kojima život stalno donosi izazove:

- Možda je sve to igra sudbine – na što ćeš naići. Ja sam naučena cijeli život raditi, ja bi mogla raditi i druge poslove, ali mnogi ljudi to ne mogu, ali nek se traže. Nek se traže i nađu nešto u čemu su najbolji - poručuje Ankica.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!