Posljednji ulični čistač cipela

Trebaju li Splićani kupiti "špigete", očistiti cipele ili samo čašicu razgovora, svratit će do splitske rive, do Nasera Asanova Papeca. On je posljednji splitski čistač cipela i prodavač "špigeta". Među njegovim "špigetima" kriju se, kako kaže, najveće ljubavne tajne, afere i skandali.

Štand sa špigetama i četke za čišćenje cipela Naser je naslijedio od oca, koji ga je, kao 15-godišnjak, postavio na splitskoj rivi 1955. godine.

- Moj otac, oni su bili izbjeglice, došli su ovdje '45.. Moj otac je zavolio ovaj grad, ove ljude, tako da je tu i ostao. Tu "živimo" na rivi već 65 godina. Otac je umro prije 15 godina i ja od tada vodim štand. Mi smo već živi spomenik, govori Naser.

I dan-danas to je najpopularnije mjesto za "ćakulu".

- Pazi, to su godine. Ne možeš ti uzeti gumicu i izbrisati godine. Ovo je tradicija, gušt, doći ovdje i proćakulati. Splićani su ili te vole ili te ne vole. Nema cile-mile kod njih. Malo su zeznuti. Njima gušt sjesti na visoku stolicu, uzeti novine, sija sunce i onda krenu ćakule - tko je što rekao, kako je bilo, ali uvijek pozitivno, ne rekla-kazala, dodaje.

Tema za razgovor nikada ne nedostaje.

- Pričamo o svemu i svačemu, samo politika ne, tu sam jako precizan, politiku u svoju butigu ne dam. Možeš pričati o seksu, komedijama, tragedijama, ljubavima, ali politika ne dolazi u obzir. Odmah bi automatski dijelio ljude, od loših, dobrih, desnih, to neka bolesnici odlučuju, ja o tome ne odlučujem, rekao je.

Smatra nevjerojatnim taj dialog među ljudima.

- Ma kakvi šalteri, kakve agencije, kakvi ovo, ovdje su i šalteri i agencije sve je ovdje, nema što nema. Što majka ne može da rodi, priroda ovdje može da stvori. Ima i bisera, ima i kultnih scena, ima, eto, to je život ulice, jedna velika arena, govori.

Jedan od njegovih nadimaka je Doktor, zbog čega je često znalo doći do zabune. Opisao nam je situaciju kada se pokraj štanda skupilo 20-ak starijih ljudi, svi su govorili da čekaju doktora da im izmjeri tlak i šećer. Onda im je kroz smijeh objasnio da on nije taj doktor, već da je štand na kojem liječnici mjere umirovljenicima tlak i šećer dolje niz rivu. Nakon toga su ga zafrkavali.

- Govorili su "E, moj Papec, s čime se sve baviš, sve radiš samo da ne čistiš cipele i da ne prodaješ špigete, zezaš ljude, radiš na crno, mjeriš tlakove i šećere, prepričava.

Kada se u gradu nešto dogodi, policija prvo ide kod njega.

- A koga će? Ajde, idemo kod operativca. Policija pita "Što si sad napravio?. Ili zovu "Papec, što ima dolje?", dodaje.

Život ulice ga, kaže, ispunjava.

- Treba stvarno biti jedan dobar psihijatar. Što ja sve znam i koji se sve tajne kriju među ovim špigetama, najveće ljubavne tajne, afere i skandali. Ti moraš sa svakim razgovarati, sa svima biti dobar, dogodi se neki tren da ti nisi raspoložen, ali jednostavno, bez ljudi ne možeš raditi, govori.

Budući da nema djece i da nema nasljednika, njegovo zanimanje je pred izumiranjem. Odnosno, kada on umre, to više nitko na splitskoj rivi neće raditi. U mirovinu bi, dodaje, išao ako ju doživi.

- Dok me ruke i noge drže, nose, dobro je, govori.

Život ulice ga, kaže, ispunjava. S godinama, Naser je Splićanima postao i liječnik i psihijatar.

- Treba stvarno biti jedan dobar psihijatar. Što ja sve znam i koji se sve tajne kriju među ovim špigetama, najveće ljubavne tajne, afere i skandali. Ti moraš sa svakim razgovarati, sa svima biti dobar, dogodi se neki tren da ti nisi raspoložen, ali jednostavno, bez ljudi ne možeš raditi, govori.

Iako je njegovo zanimanje gotovo izumrlo, dobri duh splitske rive planira i dalje dolaziti na svoj štand. Svaki dan, dok god će ga služiti ruke i noge. A ni Splićani ne mogu bez njega, makar da svrate po poneki savjet ili se izjadati.